Jutarnji stih

Obranjena Božja čast

“‘S njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve.’ Narod se uzda u riječi judejskoga kralja Ezekije.” (2. Ljetopisa 32,8)
“Međutim, u prvim godina svoje vladavine Ezekija je nastavio plaćati danak Asiriji u skladu s ugovorom koji je sklopio Ahaz. U međuvremenu se posavjetovao ‘s knezovima i s junacima’ i poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći da osigura obranu svojeg kraljevstva. … Dugo očekivani čas odluke konačno je došao. Asirske snage, napredujući iz pobjede u pobjedu, pojavile su se u Judeji. … Jedina nada Jude bila je sada u Bogu. Svaka pomoć koju bi Egipat mogao pružiti bila je onemogućena, a u blizini nije bilo drugog naroda koji bi im kao prijatelj pružio ruku. … Sanherib je napisao pisma ‘ružeći Jahvu, Izraelova Boga: Kao što Bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neće ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke.’ (2. Ljetopisa 32,17) … Kad je judejski kralj primio ovo uvredljivo pismo, odnio ga je u Hram i ‘razvi ga … pred Jahvom’ zatraživši čvrstom vjerom pomoć s Neba da bi narodi na Zemlji mogli vidjeti da hebrejski Bog i sada živi i da vlada (2. o kraljevima 19,14). U pitanju je bila Gospodnja čast; samo je On mogao donijeti izbavljenje. … Ezekija nije bio ostavljen bez nade. Izaija mu je poslao sljedeću poruku: ‘Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.’ … Iste noći došlo je izbavljenje. ‘Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi.’ … Hebrejski Bog nadvladao je ohole Asirce. Gospodnja čast bila je obranjena u očima okolnih naroda. U Jeruzalemu je srce naroda bilo ispunjeno svetom radošću. Njihove iskrene molitve za izbavljenje bile su praćene priznanjem grijeha i mnogim suzama. U svojoj velikoj potrebi potpuno su se pouzdali u Božju spasiteljsku silu i On ih nije iznevjerio.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 223—229)


Komentiraj