“A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaše biće — duh, duša i tijelo — sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!” (1. Solunjanima 5,23)
Posvećenje isticano u Svetom pismu obuhvaća cijelo biće — duh, dušu i tijelo. Pavao je molio za Solunjane da se cijelo njihovo biće, “duh, duša i tijelo — sačuva besprijekorno za dolazak Gospoda našega Isusa Krista”. (1. Solunjanima 5,23) … Da bi to ostvarili, moraju sve svoje snage sačuvati u najboljem mogućem stanju. Svaki postupak koji slabi čovjekovu tjelesnu ili umnu snagu onesposobljuje ga za službu njegovom Stvoritelju. … Krist je rekao: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim.” Oni koji ljube Boga svim srcem željet će Mu posvetiti najbolju službu svog života. Oni će stalno nastojati sve sile svog bića uskladiti sa zakonima koji će jačati njihovu spremnost da čine Njegovu volju. Oni neće popuštanjem apetitu ili strasti oslabiti ili okaljati žrtvu koju prikazuju svom nebeskom Ocu. (Velika borba, str. 374,375)
Bog želi da shvatimo da On ima pravo na um, dušu, tijelo i duh — na sve što imamo! Mi smo Njegovi po stvaranju i po otkupljenju. Kao naš Stvoritelj, On traži našu cjelokupnu službu. Kao naš Otkupitelj, On ima pravo na našu ljubav, ljubav na osnovi Zakona — pravo na neusporedivu ljubav. … Naše tijelo, naša duša, naš život, sve je to Njegovo ne samo zato što smo sve besplatno dobili od Njega, već i zato što nam neprestano daje svoje blagoslove, daje nam snagu da se služimo svojim sposobnostima. …
Zar nećemo, onda, dati Kristu ono što je otkupio svojom smrću? Ako to želite učiniti, On će oživiti vašu savjest, obnoviti vaše srce, posvetiti vaše osjećaje, očistiti vaše misli, staviti sve vaše sposobnosti u svoju službu. Svaka pobuda i svaka misao bit će dovedene u pokornost Kristu.
Oni koji su sinovi Božji predstavljat će Krista svojim karakterom. Njihova djela odisat će beskrajnom nježnošću, sućuti, ljubavlju i neporočnošću Božjega Sina. I što se um i srce budu potpunije pokoravali Svetome Duhu, to će snažniji biti miris naših žrtava koje prinosimo Njemu. (7BC 909)