Jutarnji stih

Očev odbojni pogled

“Ali ovo je vaš čas i vlast tame.” (Luka 22,53)

Dok se Božji Sin povijao na molitvi u Getsemaniju, agonija Njegovog duha činila je da iz Njegovih pora znoj izbija u obliku krupnih kapi krvi. Njegovu dušu obuzimao je užas pred velikom tamom. Pritiskali su Ga grijesi cijeloga svijeta. Patio je umjesto čovjeka kao prijestupnik Očevog Zakona. Bio je to i trenutak kušnje. Svjetlo Božje prisutnosti polako se gubilo iz Njegovog vidokruga i On je prelazio u ruke sila tame. U muci svoje duše ležao je na hladnoj zemlji. Bio je svjestan Očevog namrštenog lica i odbojnog pogleda. Uzeo je čašu patnji s usana grešnog čovjeka i odlučio je sam popiti, pružajući čovjeku umjesto nje čašu blagoslova. Gnjev koji je trebao pasti na čovjeka padao je sada na Njega. I upravo tada je tajanstvena čaša zadrhtala u Njegovoj ruci.
Isus je često, zajedno s učenicima, nalazio utočište u getsemanskom vrtu; tu je razmišljao i tu se molio. … Nikada prije toga Spasiteljevo srce nije bilo ispunjeno takvom žalošću. Božji Sin nije se plašio tjelesnih patnji. … Grijesi izgubljenog svijeta bili su na Njemu i teško Ga pritiskali. Svijest o namrštenom licu Njegovog Oca pri pogledu na grijeh, razdirala je Njegovo srce i nanosila Mu prodornu bol, činila je da se s Njegovog čela slijevaju krupne kapi krvi. …
Mi možemo imati samo maglovitu predodžbu o neizrecivoj strepnji Božjega dragog Sina u Getsemaniju u trenutku kada je shvatio da je odvojen od Oca zato što nosi čovjekove grijehe. On sam postao je grijehom zbog palog ljudskog roda. Svijest o povlačenju ljubavi Njegovog Oca učinila je da se iz Njegove izmučene duše otmu ove tužne riječi: “žalosna je duša moja do smrti.” (Matej 26,38) …
Božanski Sin nebeskog Oca polako je gubio svijest i umirao. Otac je od svojeg prijestolja poslao glasnika da ojača božanskog Patnika i ohrabri Ga da nastavi svojom krvlju poprskanim putem. Da su smrtnici mogli gledati čuđenje i tugu anđeoskih četa, kada su u tihoj boli promatrale kako Otac povlači zrake svoje svjetlosti, ljubavi i slave sa svojeg ljubljenoga Sina koji je ležao na Njegovim grudima, mogli bi mnogo bolje shvatiti koliko je grijeh strašan u Božjim očima. (2T 203—207)


Komentiraj