Jutarnji stih

Od Boga, za Boga

“Ja ću hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice.” (Izaija 45,2)

Iako Klaudija ima punih osamdeset godina, ona služi Gospodinu svim svojim sposobnostima. Dok je u mladosti bila vrlo bolesna, obećala je Bogu da će postati literarna evanđelistica. Bog ju je čudesno izliječio i ona je danas uključena u literarno-evanđeoski posao.
Ona kupuje knjige i poklanja ih u vojarnama, po bolnicama, u školama i dječjim domovima – jednostavno odlazi na mjesta na koja je Bog šalje. Kupuje knjige od skoro cjelokupnog iznosa svoje mirovine – osim onog malog dijela koji joj je potreban za hranu. Njezina mirovina je skromna, ali Gospodin je uvijek dosad pokretao srca ljudi da joj financijski pomažu. Jedne godine potrošila je oko 1.300 eura za kupnju knjiga koje će poklanjati ljudima.
Klaudija otpočinje jutro molitvom za ljude koje će sresti tijekom toga dana. Gospodin na nju polaže poseban teret za vojarne i vojne jedinice. Jednoga dana nešto ju je tjeralo da opet ode u jednu vojarnu. Odvezla se autobusom u selo nedaleko od svojega grada, ali kad je izišla iz autobusa, nije nigdje vidjela nikakvu vojarnu. Hodala je po cesti za koju se uspostavilo da vodi k tajnoj vojarni za koju nije ni pretpostavljala da postoji. Iako nije imala potrebnu dokumentaciju da bi ušla unutra, vojni kamion ju je usput povezao i uvezao u krug vojarne.
Hodala je po krugu vojarne i poklonila mnogo knjiga. Jedan general ju je upitao kako je uopće ušla unutra i što tu radi. Klaudija je rekla da je donijela knjige za najvažniju osobu u toj vojarni, a zatim ih je dala tom generalu. Uzeo je knjige od nje i zatim je poveo izvan vojarne upozoravajući je da se više nikada ne vraća na to mjesto. Mogla je biti uhićena, ali se Bog umiješao i toga dana su mnogi vojnici dobili duhovne knjige.
Jednoga jutra Klaudija je osjetila da mora otići na željezničku postaju, ali da ne smije nositi nikakve knjige ili časopise. Poslušala je ovu čudnu “uputu”. Kada se našla na postaji, sjela je u čekaonicu očekujući da će se nešto dogoditi. Ubrzo joj je prišao mladić s osmijehom i sjajnim očima i predao joj omanji paket. “To je od Boga, za Boga”, rekao joj je. “Vi znate što ćete učiniti s tim.” A zatim je otišao. Klaudija je otvorila paket i unutra pronašla svotu od 2.000 eura u rubljima koju će moći iskoristi u svojoj službi.
Klaudija i dalje odvaja i ostavlja po strani svoj vlastiti novac za kupnju što više knjiga, a Gospodin je blagoslivlja. Božji darovi, bilo u novcu ili u sposobnostima, dani su nam da ih koristimo u Njegovoj službi.

Larisa Karavaj, Rusija


Komentiraj