Subota je ujutro i opet je vrijeme za odlazak u crkvu. Moje troje djece i ja stojimo pred vratima i čekamo. Koga? Moju dragu ženu, naravno! Već mi je dobro poznat taj uobičajeni jutarnji obred. Najprije traži odgovarajuće cipele, a tada na red dolazi posljednji pogled u ogledalo, dok je mi ostali čekamo u kršćanskoj strpljivosti. U jednom trenutku se počinjem nadati da je uskoro ipak vrijeme za polazak, ali moja žena se zapravo samo pričinja kako je spremna za polazak. Dva koraka prema vratima i ponovno natrag; opet se gleda u ogledalo i brižno mi govori: “Ljubavi, idi ti s djecom, ja ću skoro doći za vama!” Ne znam kako je to kod vas. Ali nešto nije u redu s našim ogledalom! Kako to da se ona mora toliko često savjetovati s tim ogledalom?
Ili joj možda to ogledalo ne pokazuje točno tko je ona — naime, ljupka i lijepa kao slika?
Sveto pismo nam skreće pozornost na to da ono što gledamo postaje dio nas i određuje naš život. U Evanđelju po Mateju čitamo: “Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo, čitavo će ti tijelo biti u svjetlu. Ali ako ti je oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami.” (Matej 6,22)
Isus koristi ovu usporedbu s okom kao prikaz onoga što gledamo i što prodire u naš život i određuje nas. No, kroz koga ili kroz što se mi promatramo i vidimo? Što utječe na tebe i određuje tvoj život? Određuju li te tvoje uspomene iz djetinjstva? Ili neugodna životna iskustva? Koje misli te pokreću i oblikuju?
U djetinjstvu su odrasli ljudi oko nas “ogledala našeg života”. Nezgodno je što su ti isti ljudi opterećeni porocima i što odražavaju iskrivljene slike našega ja.I tako svi odrastamo s netočnim i iskrivljenim slikama o sebi koje nam dodjeljuju. Kao djeca vjerovali smo tim važnim osobama, jer su bile odrasle i smatrali smo kako moraju znati tko smo mi zapravo. I tako smo sve što bi nam govorili prihvaćali bez zadrške. U neke se ljude usađuju rečenice poput: “Nikad nećeš uspjeti!”, “Nikad ništa dobrog od tebe!”, “Ti si sramota za obitelj!” — i postaju temeljnim životnim načelom.
Kakvo ogledalo je bilo ispred tebe i samim tim utjecalo na tvoj život? Prema kojem si se ti odsjaju usmjeravala ili usmjeravao u životu i koji je odsjaj prodro u tebe postavši dijelom tvojega bića?
Odsjaj ili utjecaj ljudi koje voliš ima nevjerojatno veliku snagu i posjeduje sposobnost prodiranja duboko u tvoju dušu, u kojoj djeluje poput ogledala tvojega ja i oblikuje tvoju sliku o samom sebi. “Kao što se u vodi različito odražava lice od lica, tako i u srcu čovjek od čovjeka.” (Izreke 27,19)
Ukratko, draga suprugo, ako svojeg supruga vidiš kao gubitnika, i to mu svojim riječima i ponašanjem pokazuješ, tada će on i postati gubitnik, zato što si ga ti tako “programirala”. Jer to što odražavaš, to je ono svjetlo koje on vidi svakoga dana i koje propušta duboko u svoje srce. Ti si to ogledalo u kojemu se tvoj suprug svakoga dana prepoznaje.
I, dragi supružniče, ako svojoj ženi ne daješ osjećaj vrijednosti, tada će se ona osjećati bezvrijedno zato što si ti njezino ogledalo i što taj odraz prodire u njezino srce. Taj odraz postaje važnim dijelom njezine slike o sebi.
I, dragi roditelji, postanite svjesni da ono što vaša djeca vide, čini njihovu osobnost, i da svoju vrijednost prepoznaju iz slike koju vi odražavate. Hoće li se vaša djeca prepoznati kao vrijedna ljubavi i hoće li se smatrati sposobnima, ovisi o onome što odražavate.
Prorok je uzviknuo: “Ustani, zasini…” (Izaija 60,1) Ovdje nije riječ o farizejskoj formalističkoj vjeri i pretvaranju. Trebamo postati svjetlo ljubavi u ovom svijetu; ogledalo koje isijava svjetlost, koje zagrijava ljude, izgrađuje ih i poklanja ljubav u svijetu punom tame i grijeha.
Svima nam je dobro poznata bajka o Snjeguljici i sedam patuljaka. Kraljica pita svoje ogledalo: “Ogledalce, ogledalce moje, najljepši na svijetu — tko je?” A ogledalo joj odgovara jednostavno: “Ti nisi!” I svi smo svjesni da je zlobna kraljica tašta — ali kako je došlo do toga? Je li moguće da je njezino ogledalo velikim dijelom doprinijelo izgradnji njezinog karaktera? (Zar tada ljepota ne ovisi o osobnom odnosu i oku promatrača?)
Na razini odnosa je razorno da drugom čovjeku odražavamo sliku koja je manje vrijedna i izokrenuta. Posebno boli kad te tvoje “vlastito ogledalo” odbija i odbacuje.
Nakon pada u grijeh i proširenja spoznaje prema zlu, čovjek je sklon vidjeti razorno zlo, prihvatiti ga i odražavati svuda oko sebe. Tako nastaje krug samouništenja.
Možda su i tebi pogreške drugih jako uočljive i potom ih odražavaš te tim ljudima predočuješ njihove prijestupe. Taj odraz se čak ne mora izreći. Možda taj korak činiš samo u mislima. Ali taj drugi, čije prijestupe odražavaš i koji je kraj tebe, prepoznaje to u tvojim očima čak i kad ne čuje misli uobličene u riječi koje bi izišle iz tvojih ustiju. I taj odraz prodire duboko u dušu drugoga, jer mi postajemo ono što vidimo i promatramo, posebice kad je riječ o osobama koje volimo i kojima vjerujemo.
Iz tog razloga nas Evanđelje prije svega poziva da gledamo na Krista, da Njega ljubimo i da od Njega učimo. “A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. Korinćanima 3,18)
Kad gledamo Božji lik, što zapravo prepoznajemo o nama samima? Izaija objavljuje što to možemo vidjeti u Božjim očima: “Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim.” (Izaija 43,49) Kad gledamo Isusa, mi se mijenjamo. Zašto?
Zato što ono što u Isusu otkrivamo o sebi, jest da nas ljubi svim srcem i da smo Mu dragocjeni! Njegova nas ljubav, i to što kroz njezin odsjaj doznajemo o samima sebi, osnažuje i istodobno osposobljava za to da i sami postanemo ogledala puna ljubavi i da postanemo sličniji Isusu.
Zajednica je mjesto gdje se odražavamo na više načina. Čvrsto smo povezani vjerom i kroz to doživljavamo duboku duhovnu prisnost i povezanost.
Ali prerijetko smo svjesni kako lakoumno shvaćamo te odraze, kako je jak i obilježavajuć utjecaj jednih na druge kroz odraze koje pružamo onima u našoj zajednici. Kroz naše odraze ljudi se mogu ili ohrabriti i izgraditi u vjeri, ili se mogu obeshrabriti i biti shrvani. Kad ljudi u zajednici jedni drugima ostanu strani i daleki, to se između ostalog može dogoditi zbog toga što se svjesno ili nesvjesno boje moći koje drugi ljudi imaju nad njima. Zbog toga često imamo priliku doživjeti kako ljudi zajednicu shvaćaju ili mjestom najljepših iskustava, ili mjestom najgorih razočaranja. Moramo postati svjesniji toga i učiti kako da se brižno odnosimo prema drugima, zato što kroz duboke odnose dobivamo moć jedni nad drugima. Kad je taj utjecaj negativnog naboja, onda u sebi nosi dovoljno snage da nas obezvrijedi i uništi.
Negativne slike i odrazi koje dajemo drugima ostaju upamćeni, čak i kad se sve događa na nesvjesnoj razini. Mogu uzrokovati duboku ranu u čovjekovoj unutrašnjosti. S druge strane, odrazi ljubavi nam daju osjećaj osnaženosti, pripadnosti, cjeline i svjedoče o snazi Radosne vijesti koja liječi.
Na kraju se postavlja pitanje: Tko je tvoje ogledalo i čije si ti ogledalo? Kakvim se zrcalom doimaš kao otac, majka, supružnik, sestra ili brat u vjeri, Isusov učenik? Mogu li ljudi u tvojem odrazu prepoznati nešto od Božje divote, dobrote i milosrđa? Osjećaju li se zbog njihovog odraza u tebi vrednijima? Mogu li se zbog toga više prihvaćati i više se cijeniti? I može li se u tvojoj bîti prepoznati kruna stvaranja i čast koju je Stvoritelj zamislio stvarajući čovjeka?
Ili u tvojem odrazu prepoznaju ledeno hladno zrcalo koje želi reći “samo istinu”, koje je zapravo utemeljeno na primjerenosti učinku, osudi i sebičnoj ljubavi koja ne može velikodušno davati, nego samo želi posjedovati i postavlja očekivanja, obezvređujući time i sebe i druge ljude?
Bog je izvor ljubavi. Kad uzmeš Njegovu Riječ zaozbiljno, tad ćeš u svakoj riječi koja dolazi od Njega naići na odraz čiste ljubavi. Što više gledaš u Njega, tim ćeš više za ljude oko sebe postajati odrazom Božjih blagoslova.
Razmisli i postani ogledalo ljubavi — jer za to si pozvan. Ovom je svijetu potrebno više svjetla!
Dr. sc. Daniel Pažanin
Dr. sc. Daniel Pažanin diplomirani je teolog i pastor. Na katoličkom sveučilištu De La Salle doktorirao je kao stručni savjetnik i psiholog. Direktor je Adventističkog instituta za brak i obitelj (AIEF) u Baden-Württembergu.
O seminarima o braku koji su trenutno u ponudi više na: www.BeratungsExperte.de