Jutarnji stih

On neće odustati

“Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima — odgovoriše Petar i apostoli.” (Djela 5,29)

Ime mi je Vladimir i živim na Kavkazu. Živio sam prema svim naslijeđenim običajima naroda u Osetiji, što znači obožavanje Boga, anđela, prirodnih i poganskih svetinja. Od djetinjstva sam patio od astme. Molio sam se za izlječenje, ali se bolest stalno pogoršavala. U 28. godini života sam se oženio, a godinu dana poslije rodio se naš najstariji sin. U međuvremenu se moje zdravlje i dalje pogoršavalo pa sam se odlučio krstiti u Pravoslavnoj crkvi. Ubrzo nakon toga liječnici su pronašli da bolujem i od hepatitisa C. Morao sam prestati raditi, a poslije čak nisam mogao ni ustati iz kreveta.
Jednoga dana u naš je dom došao literarni evanđelist Aleksej i pokazao mi neke vjerske knjige. Kupio sam dvije: The Great Prophecies of the Bible i Enslaved by Superstition (Velika biblijska proročanstva i Zarobljenici praznovjerja). Aleksej je dolazio nekoliko puta i mi smo razgovarali o biblijskim istinama i razlikama između različitih vjeroispovijedi. On me ohrabrivao da napustim Pravoslavnu crkvu i da se pridružim njegovoj crkvi. Na to sam mu rekao neka smjesta napusti moju kuću i da se više ne vraća. Poslije mi je bilo žao i priznao sam taj svoj grijeh pravoslavnom svećeniku. Također sam zatražio od Gospodina da promijeni moj život. Bog je čuo moju molitvu. Počeo sam se osjećati bolje, tako da sam mogao ustati iz kreveta, pa sam čak katkad odlazio i u crkvu.
Što se tiče Alekseja, on se nije obazirao na moj pokušaj da ga držim podalje od svoje kuće. S vremena na vrijeme ipak je navraćao k meni. Saznao sam od njega o sedmom danu suboti i o drugoj zapovijedi. Naučio sam o čistoj i nečistoj hrani. Tražio sam pravoslavnog svećenika da mi objasni ono što sam spoznavao, ali me njegovi odgovori nisu zadovoljili i on me je počeo izbjegavati. Nakon toga sam donio tešku odluku da napustim Pravoslavnu crkvu. Moji prijatelji i obitelj su me upozoravali, ukoravali, a neki su mi se čak i otvoreno rugali.
Međutim, ja sam sve to ostavljao po strani. Uskoro sam se odlučio krstiti u Adventističkoj crkvi. Počeo sam odvajati desetinu i živjeti zdravim načinom života u skladu s biblijskim načelima. Prije osam godina prestao sam uzimati lijekove za astmu. Još uvijek imam hepatitis C, ali vjerujem da je ta bolest pod Božjom kontrolom. Moja žena Jana, naš sin Rustan, moja majka, punica i snaha, svi su kršteni. Sada čekamo da se krsti i moj mlađi sin Aslan.
Zahvaljujem Bogu za one dvije predivne knjige koje su me poučile da trebam slušati Boga i zahvaljujem Mu za Alekseja, brižnog i upornog literarnog evanđelista.
Iskustvo ispričano Alekseju Fesiku, Rusija


Komentiraj