Jutarnji stih

Opasni gost

“A njima reče: ‘Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?’” (Marko 4,40)
Zašto smo toliko slabi u vjeri? … Toliko smo bez vjere, toliko sumnjičavi da Gospodin ne može učiniti za nas ono što bi želio. Naš um opterećen je sumnjama koje rastužuju i vrlo ih je teško rastjerati. Svatko bi se od nas trebao hrabro suočiti s ovim sumnjama koje slamaju dušu, i reći duši da ih mora pobijediti. Nemojte odgađati odluku jer ne može biti mira tamo gdje je vjera nestala. Mi ne smijemo izražavati ove sumnje jer one mogu navesti neku iskrenu dušu da posrne. Ali preispitajte ih u svjetlu Božje riječi, zatim povjerite Isusu dok u ruci držite Njegovu Riječ obećanja i molite se da nestanu. Recite Gospodinu: “Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri!” (Marko 9,24 — Varaždinska Biblija) Ne dopustite sumnji da se smjesti u udobnu, prostranu stolicu. Ona je opasan gost kada joj se dopusti da nagriza um i suprotstavlja se vjeri. … Iskrena vjera je život, i gdje ima života, ima i rasta. Život koji Isus daje može samo rasti sve više i više. Živa vjera znači povećanje snage i potpuno povjerenje uz čiju pomoć duša postaje pobjednička sila. Onaj koji pije od vode života koju Isus daje, posjeduje izvor vode koja teče u vječni život. Iako će se odvojiti od svih stvorenih izvora, on se napaja iz skrivenog izvora. To je vječno proljeće, izravna komunikacija s nepresušnim izvorom života. Gospodin se vrijeđa kada je onaj tko tvrdi da nosi Njegovo ime prazan. Ovo pogrešno predstavlja Boga. Samo Krist koji se pokazuje u duhu, životu i karakteru može otkriti Boga svijetu koji Ga ne poznaje. Duša koja se obnavlja u spoznavanju Boga i Isusa Krista kojeg je poslao, pokazuje božansku puninu u živom iskustvu koje raste do punine Onoga koji ispunjava sve. (Letter 70, 1897.)


Komentiraj