Paralizirana ruka

15. 07. 2017.

“Ali se osušila ruka koju je ispružio prema čovjeku, i nije je mogao vratiti k sebi.” (1. o kraljevima 13,4)
“Vidjevši to, Jeroboam se ispunio duhom otvorenog otpora protiv Boga i pokušao je ušutkati onoga koji je objavio poruku. U srdžbi, ‘pruži ruku odande od žrtvenika i reče: — Uhvatite ga!’ Njegov prkosni postupak brzo je bio kažnjen. Ruka ispružena prema Gospodnjem glasniku iznenada je izgubila snagu i osušila se tako da je nije mogao povući. Užasnut, kralj se obratio proroku moleći ga da posreduje za njega pred Gospodinom. … ‘Božji čovjek umilostivi Jahvu, ruka se kraljeva vrati k njemu, i bila je kao prije.’ (1. o kraljevima 13,4.6) Uzaludan je bio Jeroboamov napor da svečano obavi posvećenje žrtvenika čije je štovanje trebalo navesti na nepoštovanje bogoslužja Gospodinu u Hramu u Jeruzalemu. Prorokova je poruka trebala navesti izraelskoga kralja da se pokaje i odbaci svoje pokvarene namjere kojima je odvraćao narod od istinskoga štovanja Boga. Ali njegovo je srce otvrdnulo i on je odlučio slijediti put koji je sam izabrao. … Gospodin želi spasiti, a ne uništiti. On uživa u spašavanju grešnika. ‘Života mi moga — riječ je Jahve Gospoda — nije meni do smrti bezbožnikove.’ (Ezekiel 33,11) Opomenama i prijetnjama On poziva zalutale da prestanu činiti zlo, da se vrate k Njemu i da žive. On svojim izabranim vjesnicima daje svetu hrabrost, tako da se oni koji slušaju mogu pobojati i biti navedeni na pokajanje. Kako je oštro čovjek Božji ukorio kralja! I upravo je ta oštrina bila bitna; ni na koji drugi način postojeća se zla ne mogu ukoriti. Gospodin je svojemu sluzi dao hrabrost da bi na one koji su ga slušali ostavio trajan dojam. Gospodnji vjesnici nikada se ne smiju bojati suočavanja s ljudima, već trebaju nepokolebljivo stati uz pravdu. Dokle se god budu uzdali u Boga, ne trebaju se bojati; jer Onaj koji im je dao zadatak, dao im je i obećanje o svojoj zaštiti.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 64,65)