“Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka.” (Ezekiel 34,12)
Ovca koja se izgubi iz stada najbespomoćnije je od svih stvorenja. Pastir je mora tražiti, jer se sama ne zna vratiti. Tako je i s dušom koja je odlutala od Boga; ona je isto tako bespomoćna kao i izgubljena ovca, i ukoliko joj božanska ljubav ne priskoči u pomoć, nikad se neće uspjeti vratiti k Bogu.
Pastir koji uvidi da jedna od njegovih ovaca nedostaje, ne gleda bezbrižno svoje stado koje se nalazi u sigurnom zaklonu, niti kaže: “Imam devedeset devet ovaca. Morao bih uložiti prevelik napor u traženju zalutale. Neka se sama vrati, a ja ću otvoriti vrata tora i pustiti je da uđe!” Ne, čim se ovca udalji od stada, pastir je pun straha i brige! On broji i ponovno broji svoje ovce. Kad se uvjeri da je jedna ovca doista odlutala, ne oklijeva. Ostavlja devedeset i devet u toru i polazi u potragu za jednom izgubljenom ovcom. što je mračnija i olujnija noć i opasniji put, to je veća pastirova briga i to ozbiljnija njegova potraga. On ulaže svaki napor da pronađe izgubljenu ovcu.
S kakvim olakšanjem čuje iz daljine njezin prvi jedva čujni poziv. Idući za zvukom, penje se uz najstrmije padine, dolazi do samog ruba ponora i izlaže svoj život opasnosti. I tako traži, dok sve slabiji pozivi kazuju da je ovca na kraju svojih snaga. Konačno su njegovi napori nagrađeni; izgubljena ovca je pronađena. On je tada ne grdi što mu je zadala toliko briga. Ne tjera je bičem. Čak je ne pokušava ni povesti prema toru. U svojoj radosti uzima drhtavo stvorenje na svoje rame. Ako je ozlijeđena ili ranjena, uzima je na ruke i pritišće na svoje grudi da je toplina njegovog srca vrati u život. Pun zahvalnosti što njegova potraga nije bila uzaludna, nosi je natrag u tor.
Hvala Bogu što Isus nije učinio da moramo zamišljati sliku žalosnog pastira koji se vraća bez ovce! Usporedba ne govori o neuspjehu, već o uspjehu i radosti izbavljenja. U njoj nam je pruženo božansko jamstvo da nijedna od zalutalih ovaca iz Božjega tora neće biti zaboravljena i neće biti ostavljena bez pomoći. Sve koji žele biti izbavljeni Krist će izvući iz ponora pokvarenosti i iz trnja grijeha. (Isusove usporedbe, str. 121,122)
Ovca koja se izgubi iz stada najbespomoćnije je od svih stvorenja. Pastir je mora tražiti, jer se sama ne zna vratiti. Tako je i s dušom koja je odlutala od Boga; ona je isto tako bespomoćna kao i izgubljena ovca, i ukoliko joj božanska ljubav ne priskoči u pomoć, nikad se neće uspjeti vratiti k Bogu.Pastir koji uvidi da jedna od njegovih ovaca nedostaje, ne gleda bezbrižno svoje stado koje se nalazi u sigurnom zaklonu, niti kaže: “Imam devedeset devet ovaca. Morao bih uložiti prevelik napor u traženju zalutale. Neka se sama vrati, a ja ću otvoriti vrata tora i pustiti je da uđe!” Ne, čim se ovca udalji od stada, pastir je pun straha i brige! On broji i ponovno broji svoje ovce. Kad se uvjeri da je jedna ovca doista odlutala, ne oklijeva. Ostavlja devedeset i devet u toru i polazi u potragu za jednom izgubljenom ovcom. što je mračnija i olujnija noć i opasniji put, to je veća pastirova briga i to ozbiljnija njegova potraga. On ulaže svaki napor da pronađe izgubljenu ovcu.S kakvim olakšanjem čuje iz daljine njezin prvi jedva čujni poziv. Idući za zvukom, penje se uz najstrmije padine, dolazi do samog ruba ponora i izlaže svoj život opasnosti. I tako traži, dok sve slabiji pozivi kazuju da je ovca na kraju svojih snaga. Konačno su njegovi napori nagrađeni; izgubljena ovca je pronađena. On je tada ne grdi što mu je zadala toliko briga. Ne tjera je bičem. Čak je ne pokušava ni povesti prema toru. U svojoj radosti uzima drhtavo stvorenje na svoje rame. Ako je ozlijeđena ili ranjena, uzima je na ruke i pritišće na svoje grudi da je toplina njegovog srca vrati u život. Pun zahvalnosti što njegova potraga nije bila uzaludna, nosi je natrag u tor.Hvala Bogu što Isus nije učinio da moramo zamišljati sliku žalosnog pastira koji se vraća bez ovce! Usporedba ne govori o neuspjehu, već o uspjehu i radosti izbavljenja. U njoj nam je pruženo božansko jamstvo da nijedna od zalutalih ovaca iz Božjega tora neće biti zaboravljena i neće biti ostavljena bez pomoći. Sve koji žele biti izbavljeni Krist će izvući iz ponora pokvarenosti i iz trnja grijeha. (Isusove usporedbe, str. 121,122)