“Tada mu pristupi Petar i zapita ga: ‘Gospodine, ako brat moj pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?’” (Matej 18,21)
Ovdje je postavljeno praktično pitanje. Netko se možda pita zašto ga je Petar uopće postavio. Međutim, s obzirom na kontekst, možda nije teško otkriti razlog. Kao prvo, Isus je govorio o problemima među ljudima. Kao drugo, ovom su učeniku u glavi odzvanjali odjeci slave nakon što ga je Isus pohvalio u Cezareji Filipovoj. I treće, od tog vremena svi su učenici raspravljali o tome tko je među njima najveći.
Petar je bio siguran da je to on. I sada će to pokazati pred svima uključujući i Isusa, koji će nesumnjivo pohvaliti njegovu velikodušnost.
“Ako brat moj pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?” (Matej 18,21) Petar nije sumnjao u veličinu svoje izjave. Uostalom, oprostiti sedam puta je mnogo, pogotovo zato što su učitelji naučavali da se ne smije oprosti više od triput. Tako je učitelj Jose ben Hanina tvrdio da se “bližnjega ne smije moliti za oprost više od triput”. A učitelj Jose ben Jehuda je rekao: “Ako netko jednom nanese uvredu, prima oprost; ako drugi put nanese uvredu, prima oprost; ako treći put nanese uvredu, prima oprost; četvrti put ne prima.”
Biblijska osnova za ovo pravilo javlja se u uvodnim poglavljima Knjige proroka Amosa, iz kojih su učitelji na osnovi često ponavljanih “za tri zla” različitih naroda, “i za četiri”, zaključili da je granica Božjeg opraštanja triput. Zato je Petar u činu iznimne velikodušnosti udvostručio prihvaćenu hebrejsku kvotu i dodao još jednu radi dobre mjere. Nije loše za naglog učenika tvrdih šaka.
Međutim, iza Petrovog vidljivog pitanja leži pitanje koje njega daleko više zanima. Naime, kada sam dostigao granicu opraštanja? Kada se čiste savjesti ne moram suzdržavati i uputiti drugima kritiku? Ili kada, nakon što sam dostigao obvezno ograničenje, mogu biti stvarni “ja” i čiste savjesti dati ljudima ono što zaslužuju?
To su pitanja na koja bismo svi mi rado dobili odgovor. Kristov niječni odgovor glasi “nikad”.
Preporučujemo:
