Pobožnost treba spojiti sa službom drugima

9. 02. 2016.

“Očuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina, Isusa Krista, za vječni život!” (Juda 21)
Mi smo Gospodnja obitelj, Njegova djeca, i trebamo biti poučeni od Njega u pogledu onoga što jest i što će biti u budućnosti. Moramo budno čekati i ozbiljno bdjeti u pripremi za svečane događaje koji će se odigrati. Muškarci i žene koji su savršeni u Kristu ne provode sve svoje vrijeme samo u čekanju, molitvama i duhovnom uzdizanju. Iako trebamo odvajati vrijeme koje ćemo provoditi u tišini, molitvi i dubokom razmišljanju napuštajući užurbanost i uzbuđenja svakidašnjih aktivnosti da bismo stupili u vezu s Bogom, da bismo saznali koja je Njegova volja za nas, ipak ne smijemo zaboraviti da imamo jasnu poruku opomene koju trebamo odnijeti svijetu. Henok je hodio s Bogom i nosio poruku upozorenja stanovnicima starog svijeta. Njegove riječi i djela, njegov primjer pobožnosti, bili su stalno svjedočanstvo u prilog istine. U vrijeme koje nije bilo ništa povoljnije od današnjeg kada je riječ o razvoju čistog, svetog karaktera, on je živio životom poslušnosti. Zemlja je postala tako puna nečistoće da ju je Gospodin morao oprati potopom. On je takoreći okrenuo svijet naglavačke da bi ga očistio od njegove prljavštine. Henok je bio svet zato što je živio na način koji je Bogu po volji. Ovaj svijet je u njemu imao primjer kakvi će biti oni koji, kad Krist dođe, budu uzeti na oblake da bi se sreli s Njim u zraku. Kakav je bio Henok, takvi trebamo biti i mi. Osobna pobožnost treba se spojiti s najgorljivijim i najenergičnijim upozorenjima i pozivima. Mi trebamo ukazati na ono što jest, kao i na ono što će uskoro biti. Rečeno nam je: “U revnosti ne budite lijeni; u duhu budite ognjeni; Gospodinu služite.” (Rimljanima 12,11 — Šarić) Trebamo biti revni u naporima da očistimo put svojem Kralju, da pripremimo ljude za Gospodnji dolazak. U svoju službu Bogu moramo unijeti gorljivi duh. Svjetiljke duše moraju imati dovoljno ulja da bi mogle svijetliti. Služba Bogu zahtijeva cijelo biće — srce, um, dušu i snagu. Mi se trebamo bez ostatka predati Bogu da bismo odsjajivali ono što je nebesko, a ne ono što je zemaljsko. Moramo izoštriti svoja osjetila kako bi um bio potpuno budan za djelo koje treba obaviti u korist svih slojeva društva, visokih i niskih, bogatih i siromašnih, obrazovanih i neobrazovanih. Mi trebamo otkriti nježnost koju je pokazao veliki Pastir dok je okupljao jaganjce u svoje naručje i pažljivo štititi svoje stado od opasnosti vodeći ga sigurnim stazama. Kristovi sljedbenici trebaju pokazati Njegovu blagost i suosjećanje, a moraju isto tako pokazati i Njegovu snagu i želju da propovijedaju istine koje znače vječni život onome tko ih primi. (Letter 97, 1902.; Manuscript Releases, sv. 12, 213,214)