„Treba nam se, dakle, bojati da se slučajno komu od vas, dok još vrijedi obećanje za ulazak u njegov počinak, ne čini da je zakasnio.“ (Hebrejima 4,1)
Isus, naš Spasitelj pun milosrđa, je Put, Istina i Život. Zašto ne prihvatimo Njegovu ponudu milosti, ne povjerujemo riječima Njegovog obećanja i olakšamo svoj životni put? Dok putujemo važnim putem koji je prokrčen za Gospodnje otkupljenike, nemojmo ga otežavati sumnjama i mračnim predviđanjima i nastavljati gunđati i negodovati kao da moramo obavljati neki neugodan, težak zadatak. Kristovi putovi su ugodni i svi Njegovi putovi su mirni. Ako smo načinili neravne putove svojim nogama i natovarili na se teške terete briga nastojeći nagomilati sebi blago na Zemlji, promijenimo se sada i slijedimo put koji je Isus pripremio za nas.
Mi nismo uvijek spremni doći k Isusu sa svojim nevoljama i teškoćama. Ponekad prinosimo svoje probleme ljudskim ušima i govorimo o svojim nevoljama onima koji nam ne mogu pomoći, a ne povjeravamo to Isusu koji može promijeniti naše žalosne putove u putove radosti i mira. Samoodricanje i žrtvovanje osigurava slavu i pobjedu križa. Božja obećanja su vrlo dragocjena. Moramo proučavati Njegovu riječ ako želimo upoznati Njegovu volju. Riječi nadahnuća, ako ih pozorno proučavamo i provodimo u život, usmjerit će naše stope prema ravnim putovima kojima možemo putovati bez spoticanja. O, kada bi svi propovjednici i ostali vjernici svoje terete i nedoumice povjerili Isusu koji ih čeka i želi im darovati mir i odmor! On nikada neće odbaciti one koji imaju povjerenje u Njega. …
Naša je dužnost da volimo Isusa kao svojeg Otkupitelja. On ima pravo tražiti našu ljubav, i On nas poziva da Mu damo svoje srce. On nas poziva da hodimo s Njim putem skromne, istinske poslušnosti. Upućuje nam poziv na neporočan, svet i sretan život – život mira i odmora, slobode i ljubavi, na bogatu baštinu u budućem, besmrtnom životu. Što ćemo izabrati – slobodu u Kristu ili robovanje Sotoni i njegovu tiraniju? Zašto bismo odbacili poziv milosti i odbili ponudu božanske ljubavi? Ako odlučimo živjeti s Kristom tijekom svih beskrajnih vjekova vječnosti, zašto Ga ne bismo izabrali već sada za svojeg voljenog i bliskog Prijatelja, svojeg najmudrijeg i najboljeg Savjetnika? (Signs of the Times, 17. ožujka 1887.)