Pogrešan put

“Tako Mojsije bijaše poučen u svoj mudrosti egipćanskoj. I bijaše silan u svojim riječima i djelima.” (Djela 7,22)
“Mojsije je pomislio da ga je obrazovanje u egipatskom duhu u potpunosti osposobilo da izvede Izrael iz ropstva. Zar nije bio poučen svemu što je jedan vojskovođa trebao znati? Zar nije stekao najveće prednosti u najboljim školama u zemlji? Da — smatrao je da ih može izbaviti. Prvo je pokušao zadobiti naklonost svojega naroda ispravljanjem nepravdi s kojima su se Izraelci suočavali. Ubio je Egipćanina koji je tlačio jednog od njegove braće. Tim postupkom je pokazao duh onoga koji je od početka bio ubojica i pokazao se nespremnim da predstavlja Božju milost, ljubav i nježnost. Učinio je tragičnu pogrešku u svojem prvom pokušaju da oslobodi narod. Kao i mnogi drugi, odmah je izgubio povjerenje u Boga i okrenuo leđa zadatku koji mu je povjeren; pobjegao je od faraonovog gnjeva. Zaključio je da mu zbog njegove pogreške … Bog neće dopustiti da sudjeluje u izbavljanju Njegovog naroda iz okrutnog ropstva. Međutim, Bog je dopustio da se ovo dogodi kako ga bi mogao poučiti nježnosti, dobroti i strpljenju, osobinama koje svaki Gospodnji radnik treba posjedovati. … Kada je Mojsije dostigao vrhunac ljudske slave, Gospodin mu je dopustio da otkrije bezumlje čovjekove mudrosti i slabost ljudske snage kako bi mogao spoznati svoju potpunu bespomoćnost i nesposobnost ako nije poduprt od strane Gospodina Isusa.” (Fundamentals of Christian Education, str. 342—344) “Ubojstvom Egipćanina Mojsije je pao u istu zabludu koju su tako često činili njegovi oci, u zabludu preuzimanja u vlastite ruke djela što ih je Bog obećao izvršiti. Božja volja nije bila da ratovanjem izbavi svoj narod, kao što je Mojsije mislio, već vlastitom moćnom silom tako da se slava može pripisati samo Njemu. Ipak, Bog je i ovaj preuranjeni postupak iskoristio da ostvari svoj cilj. Mojsije nije bio spreman za svoje veliko djelo. On je tek morao naučiti istu pouku vjere koju su Abraham i Jakov naučili, da se za ispunjenje Božjih obećanja ne oslanja na ljudsku snagu ili mudrost, već na Njegovu silu.” (Patrijarsi i proroci, str. 201)