“Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje.” (Job 42,12)
Odrastao sam kao treće dijete u trinaesteročlanoj obitelji. Pridružio sam se Adventističkoj crkvi 1980. godine. Moja glavna briga u to vrijeme bila je da rastem u kršćanskoj vjeri kad nisam bio u mogućnosti čitati Bibliju. Jednog dana u posjet su mi došli neki literarni evanđelisti. Pokušali su me uvjeriti da i sam mogu postati literarni evanđelist ako želim, ali nisam mogao shvatiti tu njihovu zamisao jer sam zaboravio čitati. Ipak, njihov izazov ostao mi je duboko u srcu pa sam kupio Bibliju i počeo iznova sricati slova abecede. Nije potrajalo dugo i ja sam čitao Bibliju, i bio vrlo iznenađen što opet mogu čitati.
Godine 2002. posjetio sam direktora nakladništva u našoj uniji kako bih zatražio njegov savjet. Nisam imao dovoljno novca za početak kolportaže, ali sam ipak duboko u srcu osjećao poticaj da trebam raditi za Gospodina. Ovaj čovjek je bio vrlo ljubazan. Rekao mi je: “Sophonie, Bog nije zainteresiran samo za one ljude koji znaju čitati i pisati, ili koji imaju novac. Bogu si, jednostavno rečeno, potreban ti kao osoba.” Ova je izjava dodirnula moj život i to je bio početak mojeg putovanja kao literarnog evanđelista.
Iste godine počeo sam raditi s literaturom. Na moje iznenađenje, izgledalo je da kad god netko počne raditi u Božjem djelu, Sotona ga pokušava obeshrabriti, a moja situacija nije bila izuzetak. Đavao mi je stvarao mnoge probleme i teškoće kako bi me zaustavio da ne radim u Božjem djelu.
Njegov najveći napad dogodio se 2004. Otišao sam od kuće na posao u obližnje mjesto na neko vrijeme. Moja žena i dijete ostali su kod kuće na selu. Na moj užas, iznenada su se teško razboljeli i umrli. To je bilo izuzetno bolno i ja sam se mogao poistovjetiti s Jobom i njegovim nevoljama. Ali usprkos svim teškoćama i žalostima kojima me Sotona obasuo, Bog je bio vjeran i nikada me nije napustio. Ja sam svjedok Njegove ruke pravednosti i dobrote. On me čuva, pomaže mi i omogućava da postižem svoje ciljeve u kolporterskom radu. Sagradio sam kuću na čvrstoj stijeni, Kristu, i 2006. godine Gospodin me je blagoslovio pobožnom ženom koja me voli i podupire moj rad. Mi sada imamo dvoje djece koju usmjeravamo da idu Gospodnjim putem.
Kolportaža je Božje djelo i On nam daje pobjedu. Ja sa sigurnošću mogu posvjedočiti istinitost riječi u onoj prekrasnoj pjesmi: “Velika je vjernost Tvoja, Bože, Oče naš!”
Sophonie Kimonio, Ruanda