Pokriveni Kristovom pravednošću

5. 08. 2020.

“I da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja — onom koja dolazi od Zakona — nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere.” (Filipljanima 3,9)

Stojeći pred anđelom Gospodnjim u prljavim haljinama, Jošua predstavlja one čiji je vjerski život manjkav, koji su podlegli Sotoninim kušnjama i ne zaslužuju Božju naklonost. Danas ljudska bića stoje pred Bogom isto tako. Sva je njihova pravednost “k’o haljine okaljane” (Izaija 64,5). Sotona protiv njih koristi svoju vrhunsku silu optuživanja ukazujući na njihove nesavršenosti kao na dokaz slabosti. Ismjehujući se, upućuje na pogreške onih koji tvrde da služe Bogu. On ih je zaveo i sada moli za dopuštenje da ih uništi.

Ipak, oni vjeruju u Krista i Krist neće od njih odstupiti. On je došao na ovaj svijet da uzme njihove grijehe i da im pripiše svoju pravednost. Objavljuje da vjerom u Njegovo ime mogu primiti oprost i usavršiti karakter. Oni su Mu ispovjedili grijehe i zamolili Ga za oprost, pa On objavljuje da će im dati silu da postanu sinovi Božji zato što su pogledali u Njega i povjerovali.

Njihov karakter je manjkav, ali zato što nisu vjerovali u vlastite zasluge i opravdavali svoje grijehe, zato što su molili za oprost zaslugama Kristove krvi, Gospodin ih prima i kori Sotonu. Zato što su se ponizili ispovjedivši svoje grijehe, On odbacuje neprijateljeve optužbe. On je obilato pomilovao pokajnike i provodit će i dalje u njima svoje djelo otkupljujuće ljubavi ako i dalje budu vjerovali u Njega i u Njega se pouzdali.

Svi koji su posredovanjem božanske sile ovladali svojim manama, trebaju učiti druge kako da pobijede i uputiti ih k Izvoru snage. Svakoj obraćenoj duši dana je prednost da pomaže onima koji se ne raduju svjetlu u kojem ona stoji. Ta duša također može spoznati radost u kojoj uživa obraćenik. “A koji Ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12) Oni mogu zauzeti mjesto u svijetu kao nositelji Božjeg svjetla. (Letter 173, 5. kolovoza 1903., “Mojoj dragoj braći u Kristu”)