“Tada se pronese glas o njemu po svoj Siriji, pa su dovodili k njemu sve koje je mučila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike, opsjednute, mjesečare i uzete, a on ih je ozdravljao.” (Matej 4,24)
Kristov život bio je život stalnog žrtvovanja. Njegov rad nije bio ograničen na neko određeno vrijeme ili mjesto. Bio je ograničen jedino Njegovom ljubavlju i suosjećanjem prema dušama za koje će ubrzo položiti svoj život. Njegovo suosjećanje nije poznavalo nikakve granice. On je iscjeljivao i poučavao u tako širokim razmjerima da nije bilo građevine u Palestini koja bi mogla primiti mnoštvo koje se tiskalo oko Njega. U svakom gradu i selu kroz koje je prolazio mogla se osnovati Njegova bolnica. Na galilejskim brežuljcima, na velikim putničkim prometnicama, na morskoj obali, u sinagogama, na svakom mjestu gdje je bilo srca spremnih da čuju Njegovu poruku, Isus je liječio ljude i upućivao ih na njihovog nebeskog Oca. Uvečer, kad bi sati napornog rada završili, On je razgovarao s onima koji su preko dana morali raditi kako bi zaradili skromnu nadnicu za uzdržavanje svoje obitelji.
Kad bismo shvatili koliko je Isus svesrdno radio da bi zasijao svijet sjemenom Evanđelja, i mi bismo … neumorno nudili kruh života dušama koje ginu. …
Spoznajte duh našega velikog Predradnika. Učite od Prijatelja grešnika kako možete služiti dušama oboljelim od grijeha. Njegovo je srce uvijek suosjećalo s ljudskim patnjama. Zašto smo onda mi tako hladni i ravnodušni? Zašto su naša srca tako neosjetljiva? Krist je prinio sebe na oltar službe kao živu žrtvu. Zašto se mi nismo spremni predati djelu kojem je On posvetio svoj život? Nešto se mora učiniti da bi se izliječila strašna ravnodušnost koja nas je obuzela. Pognimo svoje glave u poniznosti kad uvidimo koliko smo učinili manje nego što smo mogli da bismo posijali sjeme istine.
Kad se obratimo, promijenit će se naša želja za lagodnim životom i otmjenošću. Krist je svoje želje i čežnje strogo podredio svojem poslanju koje je nosilo pečat Neba. On je sve podredio velikom djelu koje je došao obaviti na ovaj svijet u korist palog čovječanstva. Kada Ga je u Njegovoj mladosti majka našla u rabinskoj školi i pitala: “Dijete moje, zašto nam to učini! Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili”, On je odgovorio: “Pa zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?” (Luka 2,48.49) (Manuscript 147, 12. studenoga 1902. — “Poziv na ulaganje većih napora”)