„On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi.“ (Titu 2,14)
Gospodin je sebi odvojio pobožne, a ovo posvećenje Bogu i odvajanje od svijeta jasno su najavljeni i izričito naglašeni i u Starome i u Novome zavjetu. Sam Gospodin je podignuo zid razdvajanja između onoga što je od svijeta i onoga što je iz svijeta i to je izdvojio za sebe i posvetio sebi. Božji narod ima poseban poziv i karakter, i ta posebnost odvaja ga od svih drugih. Svi pripadnici Božjeg naroda na Zemlji jedno su tijelo od početka pa sve do kraja vremena. Oni imaju jednu Glavu koja upravlja tijelom i koja ga usmjerava. Ista odgovornost počiva na Božjem narodu sada kao što je počivala na starom Izraelu, da također bude izdvojen od svijeta. Sveta Glava Crkve nije se promijenila. Iskustvo suvremenih kršćana vrlo je slično putovanju starog Izraela.
Dok čitamo Božju riječ, postaje nam jasno da je Božji narod poseban i odvojen od nevjernog svijeta oko sebe! Naš položaj je zanimljiv i odgovoran; budući da živimo u posljednje dane, vrlo je važno da slijedimo Kristov primjer i hodimo kao što je On hodio. …
Kristovi sluge nemaju ovdje svoj dom ili svoje blago. O, kada bi svi shvatili da boravimo u miru i sigurnosti među svojim duhovnim neprijateljima samo zato što vlada Gospodin! Mi nemamo prednost zahtijevati posebnu naklonost svijeta. Mi moramo shvatiti da ćemo biti siromašni i prezreni na ovome svijetu sve dok borba ne bude završena i pobjeda postignuta. Oni koji vjeruju u Krista, pozvani su da iziđu i da se izdvoje od prijateljstva i duha svijeta i uvide da se njihova snaga i sila krije u tome što su izabrani i prihvaćeni pred Bogom. …
Kristovi su sljedbenici čak i tada u istom položaju u kojem se On nalazio dok je bio na ovome svijetu. Oni su sinovi i kćeri Božje i subaštinici Kristovi, i njima pripada kraljevstvo i vlast. Svijet ne razumije njihov karakter i sveto zvanje. Svijet ne shvaća da su posvojeni u Božju obitelj. Njihovo jedinstvo i zajedništvo s Ocem i Sinom nije otkriveno svijetu, i dok svijet prati njihovo poniženje i ukore koji su im upućeni, ne može shvatiti što će oni postati. Oni su stranci. Svijet ih ne poznaje i ne cijeni pobude koje ih pokreću. (Review and Herald, 5. srpnja 1875.)