Posljedice grijeha

“I sakriju se — čovjek i njegova žena — pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.” (Postanak 3,8)
Adam nije razmislio o svim posljedicama koje će nastati kao rezultat njegove neposlušnosti. On se nikad nije svjesno odlučio suprotstaviti Bogu, niti je ikad govorio protiv Boga. On je jednostavno postupio izravno nasuprot Božjoj jasno izraženoj zapovijedi. Koliko je mnogo onih koji i danas čine isto, ali je njihova krivnja mnogo veća jer imaju primjer Adamove neposlušnosti i njezinih rezultata, što bi ih trebalo upozoriti na strašne posljedice kršenja Božjeg zakona. Dakle, oni imaju jasno svjetlo u tom pogledu i nemaju izgovora za svoje odbijanje i nepoštovanje Božjeg autoriteta. … Pošto je Adam podlegao kušnji i pošto nam je problem grijeha i njegovih posljedica tako jasno izložen, možemo zaključiti, sagledavši sve od uzroka do posljedica, da bît grijeha nije u veličini učinjenog djela, već u neposlušnosti Božjoj izraženoj volji, što je nijekanje Boga, odbacivanje Zakona Njegove vladavine. … Zakon vlastitog “ja” se uzdiže, ljudska volja se postavlja kao najveća, pa čak i kad se javi Božja uzvišena i sveta volja koju treba slušati i poštovati, ona postupa po svome, zadovoljava vlastite prohtjeve. Tako dolazi do sukoba između ljudskog bića i Boga. Pad naših praroditelja prekinuo je zlatni lanac potpune pokornosti ljudske volje Božjoj. Poslušnost se više ne smatra apsolutno nužnom. Ljudska bića slijede vlastite zamisli, za koje je Gospodin rekao da su kod stanovnika starog svijeta uvijek bile samo zle. Gospodin Isus izjavljuje: “Kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog.” (Ivan 15,10) Kako? Kao čovjek. “Evo dolazim da učinim, o Bože, volju tvoju.” (Hebrejima 10,9 — Šarić) Pred optužbama Židova On je ukazao na svoj čist, besprijekoran, sveti karakter pitajući: “Tko će me od vas prekoriti za kakav grijeh?” (Ivan 8,46 — Šarić) … Mi ne trebamo služiti Bogu nekim nadnaravnim sposobnostima, već u skladu s naravi koju imamo, koju je otkupio Božji Sin. U Kristovoj pravednosti mi ćemo stajati opravdani pred Bogom kao da nikad nismo sagriješili. Razmišljanje o tome što bismo mogli učiniti da smo anđeli, neće nam uliti snagu. Mi se trebamo vjerom okrenuti Isusu Kristu i pokazati ljubav prema Bogu poslušnošću Njegovim zapovijedima. (Manuscript 1, 1892.; Manuscript Releases, sv. 6, 337—342)