Posljedice prestupanja Božjeg zakona

“Pomno me slušaj, puče moj, počujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima.” (Izaija 51,4)
Bog je u samoj Zemlji sakrio sredstvo kojim ju je u tom trenutku namjeravao pročistiti. Mlazovi vode prokuljali su iz dubine Zemlje, a kako su postajali sve snažniji, počeli su bacati uvis kamenje i čupati drveće iz korijena. Mislite li da je u tom trenutku bilo onih koji bi rado potražili utočište u korablji? Neki su je se pokušavali domoći, neki su preklinjali da ih puste unutra, ali bilo je prekasno. Ljudi su počeli sklanjati svoje obitelji premještajući se na najviše točke Zemlje … i očajnički su pokušavali pronaći zaklon. Penjali su se na najviša stabla misleći da će tu biti sigurni, ali voda je izbijajući iz zemlje čupala drveće iz korijena i plavila sve pred sobom. Tako su pripadnici tog dugovječnog roda stradali u potopu. Čak su i životinje izginule, osim onih koje su se nalazile u korablji. Krist je rekao: “Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega. Kao što su ljudi jeli i pili, ženili se i udavali u vrijeme što je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uđe u lađu, a da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese …” (Matej 24,37-39) Tako će biti i kada se Krist pojavi prigodom svojega drugog dolaska. Protiv Božjeg zakona prvi se pobunio Sotona na Nebu. On je nastavio s tom pobunom do današnjeg dana, i nastavit će do svršetka vremena. Zato će ispit vjernosti koji su prošli Božji predstavnici u prošlosti morati proći i ljudi ovog naraštaja. Hoće li muškarci i žene priznati Božju vlast nad svemirom i poštovati je? Jesu li stanovnici starog svijeta postali imalo bolji time što su pogazili Jahvin zakon? Jesu li stekli ikakvu prednost time što su odbacili Zakon svojeg Stvoritelja? Hoće li ljudi našeg vremena postati imalo bolji ako pogaze i prekrše Božji sveti Zakon? Potpuno iste posljedice do kojih je došlo zbog prestupanja Božjeg zakona od strane Noinih suvremenika zadesit će i pripadnike ovog naraštaja. Ljudska prava i imovina, pa čak ni život nisu se u to vrijeme poštovali, već su neprekidno ugrožavani. Misli ljudskog srca bile su uvijek samo zle. Obožavali su sve i svašta, samo ne pravog Boga. Tako je i danas — prijevara, nevjera i idolatrija poprimaju zabrinjavajuće razmjere. (Manuscript 86, 1886.)