Duhovnost

Potreba za otpornim učenicima

Da bi kršćanstvo preživjelo, potrebni su učenici ekstremofili.

 

Ovaj svijet je neprijateljsko područje za učenike Isusa Krista. Religija je u porastu, ali (ne)religijski obrasci su vrlo složeni.

Globalni jug — zemlje u razvoju u Africi, Aziji, Srednjoj i Južnoj Americi i neke zemlje Pacifika — doživljavaju snažno širenje kršćanstva, često u zategnutim odnosima s drugim svjetskim religijama. Nasuprot tome, društva Europe, Sjeverne Amerike, Australije i Novog Zelanda, dakle globalnog sjevera — nekad odlikovana kršćanskom vjerom — sada su većinom postkršćanska društva s korozivnim kulturama koje potkopavaju vjeru i predanost.

Kako bismo u takvim sredinama preživjeli i napredovali, Mark Sayers, pisac knjige Crkva koja nestaje, kaže da “trebamo otporne učenike, učenike poput ekstremofila”. Ekstremofili — od lat. extremus(ekstreman, krajnji) i grč. filia(ljubav) — jesu životni oblici koji napreduju u fizičkim ili geokemijskim uvjetima štetnim za većinu drugih životnih oblika na Zemlji.

Rani kršćani bili su ekstremofili

Uz sve što je bilo usmjereno protiv njih, rani vjernici ne samo da su preživjeli, nego su i napredovali. U širenju Isusove službe osposobljavanja učenika slijedili su Duha, njegujući pokret osnivanja crkava u najekstremnijim uvjetima. Ono što je Isus učinio na Zemlji, kako je zabilježeno u Evanđeljima, nastavio je činiti s Neba kroz svoje učenike ispunjene Svetim Duhom, kako je to opisano u Djelima.

Ta činjenica je izazovna i uznemirujuća i primorava nas da razmotrimo kakav bi utjecaj Isusove metode mogle imati kad bismo ih primjenjivali danas. Iskustva učenika govore našim okolnostima i poteškoćama, mijenjajući naše zamisli o misiji i nadahnjujući nas da razvijamo danas tako potrebnu otpornost.

Njihov i naš svijet 

Iako su naši svjetovi znatno različiti, postoje iznenađujuće poveznice između grčko-rimskog svijeta iz prvog stoljeća i današnjih misijskih područja.

Kao i kod jelovnika a-la-carte, u novozavjetno vrijeme bilo je mnogo bogova i božanstava u brojnim kombinacijama za biranje — od bogova za ljubavnike, pjesnike, pekare, poljoprivrednike, putnike; do bogova straže, blagostanja, doma, ozdravljenja, rata, vatre, podzemlja i mrtvih. U seoskim kućama, malim gradskim stanovima i raskošnim kućama određeni se prostor posvećivao tim božanstvima. Hramovi su bili sastavni dio kulture, umjetnosti i građanskog ponosa, i čak su privlačili turiste.

Danas također vidimo širenje duhovnosti. Hramovi, svetišta i vjerski objekti ukrašavaju gradove, kuće i vrtove na globalnom jugu i sjeveru, s obredima slavljenja u šumama i planinskim pećinama. Malo je pojedinaca u našim zajednicama koji su lišeni duhovnosti. Od ranih vjernika i njihovih svjedočanstava možemo učiti. U svojem svjetovnom, a ipak duhovno natopljenom svijetu, usvojili su Isusove metode osposobljavanja učenika.

Sinkretizam i pluralizam

Rana crkva je širila poruku o Isusu u svijetu nimfa, bogova, duhova i demona. Luka pripovijeda začuđujuće iskustvo o nadnaravnom — o spaljivanju vračarskih knjiga i pomagala procijenjene vrijednosti od pedeset tisuća srebrnika (Djela 19,19), koje su spalili kršćanski vjernici. “Tako golem iznos podrazumijeva velik broj Efežana koji su puno ulagali u crnu magiju”, navodi priručnik Svijet Novoga zavjeta. Prisutnost gatara, vračara i egzorcista nije nam nepoznata. New Agei neopoganska duhovnost na globalnom sjeveru i jugu prodaju se uz dobru kavu i zdravu hranu. Lukin zapis u Djelima govori našem sinkretističkom kontekstu. Porast filmova i televizijskih emisija o nadnaravnom i očaranost duhovnim svijetom ne bi iznenadila rane kršćane.

Crkveni raskol

Rana crkva borila se protiv zala rasizma, nacionalizma, tribalizma, seksizma, vjerskih tabua i fundamentalizma, a svaki od njih je prijetio uništenjem njezinog jedinstva. Čak i unutar crkvenih zajednica, migracija stvara izazove o kojima se rijetko raspravlja. Iako crkve na globalnom sjeveru pozdravljaju kršćane koji doseljavaju s juga, radosni što se više ne susreću s izumiranjem i što njihove zgrade ponovno privlače ljude, napetosti su ipak prisutne. Sukobi nastaju zbog načina življenja, različitih društvenih očekivanja, kulturoloških shvaćanja, tradicija, zahtjeva, tabua, vjerskih običaja i teoloških pogleda.

Na sjeveru i jugu oblikovane su i preoblikovane mjesne crkve, denominacije, teologija i ekleziološke agende koje se temelje na vrlo različitim tradicijama i različitim socijalnim, spolnim i društvenim očekivanjima. Prijetnje raskola koje nalazimo u Djelima govore izravno nekim od ovih tema. Kao i mi, rana crkva borila se sa zakonima o čistoći, ravnopravnosti spolova, seksualnom raznolikošću, hranom žrtvovanom idolima, vjerskim blagdanima, rasnim i plemenskim napetostima — uključivanjem i isključivanjem.

Bilo je to ono što je Isus započeo

Čak i uz Isusovo obećanje — “Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas” — vizija koju je Isus prenio svojim učenicima bila je obeshrabrujuća: “Pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela 1,8) To se činilo nemogućim, baš kao što je to i danas.

Ali Isus je pripremio svoje učenike za ovu zadaću, pokazujući im način koji mogu slijediti. Zatim, u večernjim satima na dan uskrsnuća, rekao je: “Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas.” (Ivan 20,21) Nekoliko dana kasnije, na brdu u Galileji, zapovjedio im je: “Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim!” (Matej 28,19)

U Djelima apostolskim Luka izdvaja iskustva kojima ilustrira poslušnost ranih vjernika tom Isusovom nalogu, pokazujući kako su njihove metode bile oblikovane Isusovim životom i Njegovom službom osposobljavanja učenika.

Dvadeset i deveto poglavlje

Poput Evanđelja po Luki, knjiga Djela apostolska nema formalni zaključak. Postoji još jedno poglavlje koje treba napisati — nazovimo ga dvadeset i deveto poglavlje. Ovo nije poziv da se vratimo zamišljenoj slavnoj prošlosti. Povratka nema. Moramo krenuti naprijed. Na osposobljavanju učenika treba raditi sada, u ovim teškim poganskim, postkršćanskim i novim kršćansko-denominacijskim sredinama. Na to nas je Isus pozvao! Potrebno je novo poglavlje. Uranjanje u Djela apostolska i istraživanje Isusovog trajnog poslanja oblikovat će i njegovati otpornost koja nam je toliko potrebna za pisanje tog sljedećeg poglavlja.

Dr. Peter Roennfeldt

Iz knjige “Slijedeći Duha: osposobljavanje učenika i osnivanje crkava danas”, pisca i osnivatelja crkava Petera Roennfeldta. Izvornik: https://www.adventistreview.org/church-news/story6287-resilient-disciples-needed

 

Podijeli