Pouzdano utočište

“Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!” (Filipljanima 4,6)
Nije Božja volja da Njegov narod bude opterećen brigama. Ali naš Gospodin nas ne zavarava. On nam ne kaže: “Ne plašite se; nema nikakve opasnosti na vašem putu.” On zna da postoje kušnje i opasnosti i stalno je uz nas. On ne poziva svoj narod iz svijeta grijeha i zla, ali mu ukazuje na pouzdano utočište. … Kako možemo i dalje sumnjati pitajući se da li nas Isus voli iako smo grešni i prepuni nesavršenosti? On je dao sebe za nas da bi nas mogao otkupiti od svake nepravde i pročistiti u odane ljude koji izgaraju čineći dobro. On je došao na naš svijet u poniznom obličju čovjeka da bi se mogao upoznati s tugama i kušnjama koje se preprečuju na čovjekovom putu, i da bi mogao pomoći umornima ponudom odmora i mira. Ali tisuće i tisuće odbijaju Njegovu pomoć i samo se još čvršće drže svojeg tereta briga. On prilazi pogođenima kako bi ublažio njihovu tugu i izliječio njihove rane. … Razočaranima, nevjernima i nesretnima On nudi zadovoljstvo dok ukazuje na stanove koje je pripremio za njih. … Isus, naš dragocjeni Spasitelj, treba biti prvi u našim mislima i čežnjama, i mi Mu trebamo pokloniti puno povjerenje. … Kako dolazi novi dan, mi se moramo u Isusovoj sili suočiti s njegovim izazovima i kušnjama. Ako jednog dana padnemo, mi dodajemo teret sljedećem danu i imamo manje snage. Ne bismo trebali zamračivati budućnost nesmotrenošću u sadašnjosti, jer dobro promišljenim i pažljivim obavljanjem današnjih dužnosti možemo se pripremiti za sutrašnje teškoće. Mi moramo njegovati duh radosti. … Uvijek gledajmo svijetlu stranu života i njegujmo nadu, budimo puni ljubavi i dobrih djela, uvijek se radujući u Gospodinu. “I neka u vašim srcima vlada mir Kristov. … Budite i zahvalni!” (Kološanima 3,15) (Review and Herald, 3. veljače 1885.)