Povratak Bogu

“A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup, bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao, za te ću odlagati desetinu.” (Postanak 28,22)
“U skladu s običajem obilježavanja važnih događaja, Jakov je podigao spomenik Božjoj milosti tako da kad prođe ovim putem, može zastati na ovom svetom mjestu da služi Gospodinu. I on je ovo mjesto nazvao Betelom ili ‘kućom Božjom’. S dubokom zahvalnošću on je ponovio obećanje da će Božja prisutnost biti s njim, a zatim izrekao svečanu zakletvu: ‘Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog. A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup, bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao, za te ću odlagati desetinu.’ Jakov se ovdje nije pokušao pogoditi s Bogom. Gospodin mu je već obećao blagostanje te je ova zakletva potekla iz srca ispunjena zahvalnošću za jamstva Božje ljubavi i milosti. Jakov je smatrao da Bog ima posebne zahtjeve prema njemu koje on mora ispuniti te da na posebne znake božanske milosti treba nečim uzvratiti. Svaki blagoslov koji primamo poziva nas da uzvratimo Tvorcu svake dobrote. Kršćani bi često trebali preispitati svoj prošli život i sa zahvalnošću se prisjetiti dragocjenih Božjih izbavljenja, potpore u kušnjama, otvaranja izlaza kad je sve izgledalo mračno i odvratno, osvježavajući ih kad su gubili snagu. Oni ih sve trebaju smatrati dokazom brige nebeskih anđela. U svjetlu ovih bezbrojnih blagoslova oni se često trebaju pitati s poniznim i zahvalnim srcem: ‘Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio?’ (Psalam 116,12) Naše vrijeme, darovi i sredstva trebali bi biti posvećeni Onome koji nam je s povjerenjem dao ove blagoslove. Kad god nas Bog izbavi, ili kad primimo nove, neočekivane blagoslove, mi trebamo odati priznanje Božjoj dobroti i izraziti zahvalnost ne samo riječima, već, kao i Jakov, darovima i prinosima za Njegovo djelo. Dok neprekidno primamo Božje blagoslove, mi trebamo i neprekidno davati.” (Patrijarsi i proroci, str. 149,150)