““Grijeh je kršenje zakona.”“ (1. Ivanova 3,4)
Želja za lakom religijom koja ne zahtijeva napor, samoodricanje ni napuštanje ludosti svijeta, učinila je nauk o vjeri, isključivo vjeri, popularnim učenjem. Ali što kaže Božja riječ? Apostol Jakov veli: ““Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Zar ga vjera može spasiti? … Želiš vidjeti, o luđače, da je vjera bez djelâ beskorisna? Zar nije bio naš otac Abraham djelima pokazan opravdanim kad je prinio na žrtvenik svoga sina Izaka? Vidiš da je vjera zajednički djelovala s njegovim djelima i da je vjera uz pomoć djelâ postala savršena. … Vidite da čovjek biva opravdan djelima, a ne samo vjerom.”“ (Jakov 2,14-24)
Svjedočanstvo Božje riječi protivi se ovom obmanjujućem učenju vjere bez djela. Vjera koja ne ispunjava uvjete pod kojima je zajamčeno milosrđe nije vjera, već drskost, jer se prava vjera temelji na obećanjima i propisima Svetoga pisma. …
Svjesno počinjen grijeh utišava glas Svetoga Duha i odvaja dušu od Boga. ““Grijeh je kršenje zakona.”“ ““Tko god ostaje u grijehu (to jest krši Zakon), njega nije vidio ni upoznao.”“ (1. Ivanova 3,6) Premda Ivan u svojim poslanicama mnogo govori o ljubavi, ipak ne oklijeva otkriti pravi karakter onih koji tvrde da su posvećeni a žive prestupajući Božji zakon. ““Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrši njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja. Po tome znamo da smo u njemu.”“ (1. Ivanova 2,4.5) Ovo je ispit ispovijedanja svakog čovjeka. Mi ne možemo nikome pripisati svetost ako ga ne usporedimo s jedinim Božjim mjerilom svetosti na Nebu i na Zemlji. Ako moralni Zakon ništa ne znači ljudima, ako umanjuju ili olako uzimaju Božje propise, ako krše i najmanju od ovih zapovijedi i tako nauče ljude, Nebo ih neće štovati i mi možemo biti sigurni da su njihove tvrdnje neosnovane.
Ako tko tvrdi da je bez grijeha, upravo taj njegov iskaz dokazuje da je daleko od svetosti. Upravo zato što nema pravo razumijevanje Božje neizmjerne čistoće i svetosti ili onoga što mora postati čovjek usklađen s Njegovim karakterom; zato što nema pravo razumijevanje Isusove čistoće i uzvišene nježnosti, niti razumijevanje podmuklosti i zloćudnosti grijeha, takav sebe smatra svetim. (Velika borba, str. 373,374; izd. 2010.)
Upravo se po pravednosti koju je pokazivao u svojem životu, Krist razlikovao od svijeta. (The Upward Look, str. 303)