“Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10)
Pravi kršćanin sluga je Isusa Krista. Svoj posao za Krista on mora temeljito obaviti. Ništa mu ne smije omesti um i odvratiti pozornost s tog zadatka. Druga pitanja mogu dobiti odgovarajuću pozornost, pa ipak su ona drugorazredna, ali Kristova služba zahtijeva cijelog čovjeka — njegovo srce, um, dušu i snagu. Bog neće prihvatiti podijeljeno srce. On od nas očekuje da damo sve od sebe. Ništa što je vjerno obavljeno za Njega, nije beznačajno u Njegovim očima. …
Od svakoga se traži da obavi posao koji mu je Bog dodijelio. Mi trebamo dragovoljno obavljati male zadatke radeći sve što je potrebno i što netko mora obaviti, uz unapređivanje tih malih prilika. Ako su to jedine prilike, i dalje trebamo raditi vjerno. Onaj tko gubi sate, dane i tjedne zato što mu se ne obavlja posao koji je pred njim, ma kako bio skroman, bit će pozvan da preda račun Bogu za uzalud potrošeno vrijeme. Ako misli da može sebi priuštiti da ne radi ništa zato što ne može dobiti željenu plaću, neka zastane i pomisli da je taj dan, taj jedan dan, Gospodnji. On je Gospodnji sluga. Ne smije gubiti vrijeme. Treba odlučiti: Radit ću nešto i dat ću sve što zaradim za unapređenje Božjeg djela. Ne želim biti ubrojen među lijenčine.
Kada čovjek ljubi Boga iznad svega i svojega bližnjeg kao sebe sama, neće zastati i pitati se doprinosi li cilju to što radi mnogo ili malo. Obavit će posao i prihvatiti ponuđenu plaću. Neće biti primjer u odbijanju posla zato što ne može računati na veliku zaradu kakvu smatra da bi trebao imati.
Gospodin ocjenjuje čovjekov karakter prema načelima kojima se vodi u ophođenju prema bližnjima. Ako su u običnom poslovanju njegova načela manjkava, ista će takva načela biti unesena i u njegovu duhovnu službu za Boga. Te su nîti upletene u cijeli njegov vjerski život. Ako ste previše ponosni da radite za sebe za malu plaću, onda radite za Učitelja i dajte sav novac u Gospodnju riznicu. Prinesite žrtvu zahvalnosti Bogu što vam pošteđuje život. Ali ni po koju cijenu nemojte dokoličariti. (Manuscript 20, 1. lipnja 1896.)