Danasnji krscanin

Prednosti kršćanina

Isus je rekao: “Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!” (Matej 7,14) To znači da je život kršćanina na ovoj Zemlji zapravo život odricanja i žrtve.

Ali iako je život kršćanina život odricanja, žrtve i stradanja, on ipak uživa i određene prednosti kao jamstvo budućeg života. Te prednosti Krist daje samo svojim pravim sljedbenicima. Nabrojit ćemo neke od njih.

Prva prednost je što je kršćanin, koji je vjerom primio Krista kao svojeg osobnog Spasitelja, postao pripadnik nebeske obitelji, sin ili kći nebeskog Oca. Apostol Ivan piše: “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja.” (Ivan 1,12) Biti Božje dijete, sin ili kći nebeskoga Kralja, prva je velika prednost kršćanina. Ali ta prednost nameće kršćaninu i određene odgovornosti. On je dužan uvijek i na svakom mjestu svojim vladanjem, riječima i djelima dostojno predstavljati svojega nebeskog Oca. Oni koji budu vjerno služili Kristu do kraja svojega života moći će jednom “gledati njegovo lice” (Otkrivenje 22,4). Najveća sreća spašenih bit će u tome što će moći gledati lice svojega Otkupitelja i upoznati Ga kao svojega Oca.

Božja djeca su nasljednici. To je njihova druga prednost. “A ako vi pripadate Kristu, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.” (Galaćanima 3,29) Svatko bi želio biti nasljednik neke kuće ili imanja. Često se braća sukobljavaju zbog nasljedstva, jer svatko želi da mu pripadne bolji dio. Ali zemaljsko nasljedstvo je prolazno; čovjek umire i mora ostaviti sve što je naslijedio ili što je sam stvorio.

Drukčije je s kršćaninovim nasljedstvom. Kršćanin zna da je na ovoj Zemlji gost i putnik. On teži za vječnim nasljedstvom. Onaj tko nas je toliko ljubio da je umro za nas, sagradio nam je jedan grad — nebeski Jeruzalem. U tom gradu ima mjesta za svakog od nas koji vjerujemo u Boga i držimo Njegove zapovijedi. Novi Jeruzalem je mjesto našeg odmora. U Božjem gradu neće više biti žalosti, niti muke, niti bolesti, niti smrti. (Otkrivenje 21,3.4) Sâm Isus bit će središte života vjernih u novom Jeruzalemu. U Njegovoj prisutnosti sve nevolje i stradanja sadašjeg života bit će beznačajni: neće se “spominjati niti će vam na um dolaziti” (Izaija 65,17). To nasljedstvo će vjerni primiti u dan Kristovog slavnog dolaska. Apostol Pavao nas hrabri riječima: “Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje, jer: ‘Još malo, vrlo malo, i doći će onaj koji ima doći; neće zakasniti.’” (Hebrejima 10,35-37)

Kao što vlasnik nekog zemaljskog imanja posjeduje sudski ovjerenu ispravu kao dokaz vlasništva, tako i kršćanin već sada posjeduje duhovnu “ispravu” kao jamstvo svog budućeg nasljedstva. Ta isprava je kršćaninova vjera ili pouzdanje u Boga. Božja riječ nas poziva da čuvamo svoju duhovnu ispravu, jer nam zbog nje pripada velika nagrada. “A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista.” (Filipljanima 3,20)

Treća velika prednost koju kršćanin već ovdje uživa jest Kristov mir. Prije svojeg odlaska s ove Zemlje Isus je svojim učenicima darovo mir. “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam”, rekao je učenicima u svom oproštajnom govoru. (Ivan 14,27) Isus je “Knez mironosni” (Izaija 9,6) i svi koji Ga primaju — primaju mir.

Mir je rezultat pouzdanja u Boga i jedinstva s Bogom. Oni koji se ne drže Boga i ne žive u skladu s Njegovom voljom ne mogu uživati pravi mir: “Nema mira grešnicima!” (Izaija 57,21) Mir je plod istine. On znači sklad s Bogom. Psalmist izjavljuje: “Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču.” (Psalam 119,165)

Kristov mir je Božji dar koji novac, najsjajniji darovi i razum ne mogu pribaviti. Kad se Krist Svetim Duhom useli u ljudsko srce, On iz njega izgoni zle strasti koje su uzrok svađa i netrpeljivosti, i tako u njemu uspostavlja mir.

Kad bjesni oluja i kad se golemi valovi razbijaju o nepomične stijene, na vrhu jedne takve stijene u pukotini mirno leži mala ptica u svojemu gnijezdu. Munje sijevaju, gromovi tutnje, vjetar fijuče, a mala ptica mirno spava s glavom pod krilima. To je slika pravog mira. Bezbrižno spavati i usred najveće oluje — to je mir. Takav mir daje Isus svojim pravim sljedbenicima.

Kršćanin u svom životu uživa radost Kristove prisutnosti i radost kršćanskog bratstva. To je poebna, četvrta kršćaninova prednost.

Pošto se Isus uznio na Nebo i svojim učenicima poslao drugoga Branitelja, Svetoga Duha, oni su se s velikom radošću vratili u Jeruzalem jer su se osjećali kao da je sâm Isus s njima. Kad su se apostoli Pavao i Sila našli u zatvoru u Filipi, radovali su se jer su osjećali da je Krist s njima.

Jedna kršćanka u Indiji bila je jedina prava Kristova sljedbenica u svojem selu. Njezini ukućani su bili vrlo neprijateljski raspoloženi prema njoj. Kad su saznali da sljedeće subote namjerava prisustvovati bogoslužju u susjednom gradu, zatvorili su je u praznu sobu i zaključali vrata. Ali ona nije očajavala; hvalila je svojega Gospodina kao da se nalazi u crkvi! Osjećala je da nije sama, već da je Isus s njom. Kad je nakon nekoliko sati pokušala izaći iz sobe, vrata su se otvorila. Iako se već spuštala večer, odlučila je ipak poći u susjedni grad na bogoslužje. To je i učinila. Put je bio vrlo težak. Penjući se i spuštajući neravnom stazom, često je posrtala i padala. Nakon više sati teškog puta stigla je na mjesto bogoslužja. Propovjednik je želio saznati što je uzrok njezinom tako kasnom dolasku, i ona je ispričala svoje iskustvo.

“Bili smo skoro cijeli dan zatvoreni u sobi”, rekla je ona. “Zatim smo izašli. Pošli smo na put. Penjali smo se i silazili, posrtali i padali, i opet se dizali. I evo, najzad smo stigli!”

“Tko je to sve bio kad kažeš ‘mi’,”, pitao je propovjednik. Odgovorila je: “Moj Gospodin i ja!”

Ona je tako živo osjećala Kristovu prisutnost da se izražavala u množini, a ne u jednini. Za nju je Kristova prisutnost bila stvarnost, a ne nešto što čovjek nikada ne može doživjeti.

Osjećaj samoće jedan je od najstrašnijih osjećaja. To je jedna od najvećih tragedija ljudskog roda. Mnogi ljudi se i usred najprometnijih gradova osjećaju usamljenima, kao da se nalaze u samici nekog zatvora. To su obično jadni ljudi, oni koje su njihovi najbliži napustili ili su izgubili sve svoje drage. Ali takvi ljudi se ne bi trebali osjećati usamljenima. Bog je Onaj koji je naročito blizak usamljenima — On im čini društvo. Kršćanin koji je povjerovao i primio Krista, iako su njega svi ostavili, ipak nije sam. Isus je rekao: “I svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni.” (Matej 19,29)

Osjećati radost Kristove prisutnosti već u ovom životu, i radost kršćanskog duhovnog bratstva — to je posebna prednost.

Peta kršćaninova prednost je novi život koji mu je Krist poklonio. Apostol Pavao je rekao: “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5,17) Kršćanin ne živi sebi; on živi Bogu. Kršćanin ne živi za ovaj svijet; on živi za Nebo. Kršćanin ne živi za danas; on živi za slavnu budućnost — za nepropadljivo nasljedstvo. Kad se čovjek odrekne sebe, Gospodin ga može učiniti novim stvorenjem. Sveti Duh vrši u nama tu promjenu ako Mu se predamo i potpuno potčinimo. Sveti Duh je izvor novog života, potpunog i bogatog života koji teče i utječe u vječnost.

Prednost Božjeg djeteta ogleda se i u tome što može održavati vezu s Bogom — molitvom i proučavanjem Božje riječi. To je šesta prednost koju kršćanin uživa. Bog nam govori preko Svetog pisma i tako otkriva svoje namjere; a u molitvi mi govorimo Njemu, iznosimo Mu svoje potrebe i zahvaljujemo za primljene blagoslove. Molitva je izvor duhovne snage. Božje dijete ne može živjeti novim životom ako od Boga stalno ne prima snagu za takav život.

Sedma kršćaninova prednost je u tome što Krist svojoj djeci daje dobro tjelesno i duševno zdravlje. Ako smo u jedinstvu s Bogom i ljudima, ako je mir u našem srcu, ako osjećamo radost Kristove prisutnosti, ako molitvom i proučavanjem Božje riječi stalno primamo snagu s Izvora života, onda će i naše tjelesne i umne snage biti sačuvane.

“Ko palma cvate pravednik i raste kao cedar libanonski. Zasađeni u domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine.” (Psalam 92,12-14)

Ovo su samo neke prednosti koje Božja djeca imaju u životu na ovoj Zemlji. Svatko može biti sudionik u ovim prednostima. One su Kristov dar. Tko primi Krista i dragovoljno Mu služi, uživat će sve ove neprocjenjive darove.

Dr. Mirko Golubić

Podijeli