Predsjednik Adventističke crkve, Ted N. C. Wilson je dao sljedeću izjavu vezanu za vijest o smrti državnika Nelsona Mandele:
„Adventistička crkva u svijetu pridružuje se stanovnicima Južne Afrike i cijelom svijetu u žalovanju zbog gubitka Nelsona Mandele. Njegov život praštanja i pomirbe služio je kao svjetlo u svijetu koji prečesto živi u sjeni osvete, ljutnje i zloće.
„Neka svi razmišljaju o njegovu važnom nastojanju da međusobno približi ljude u miru. Kakve li radosti što i mi možemo biti dijelom toga procesa kada se mirimo s Bogom i jedni s drugima milošću Isusa Krista, Kneza mironosnog. Svoju sućut i suosjećanje izražavamo obitelji Mandela te svim ostalim stanovnicima Južne Afrike.“
Ted N. C. Wilson
Predsjednik Generalne konferencije Adventističke crkve
[divider scroll_text=””]
Adventist Review preuzima sljedeću vijest iz Religion News Servicea kao uslugu čitateljima. Mišljenja izražena u ovim izvješćima ne odražavaju uvijek stajališta Adventist Reviewa i Adventističke crkve. – Urednici.
Mandela je odao priznanje ulozi religije zbog utjecaja koji su metodisti izvršili na njegov život
Nelson Mandela, bivši predsjednik Južne Afrike, koji je umro 5. prosinca 2013. godine, bio je duboko povezan s vjerskim ustanovama.
Mandela se školovao najprije u Clarkeburyju, a zatim u Healdtownu, metodističkim internatskim školama koje su omogućavale kršćansko obrazovanje na području humanističkih znanosti.
„Obje su škole izvršile važan utjecaj na njegov život“, rekao je predsjedavajući Zipho Siwa, biskup Metodističke crkve u Južnoj Africi. „Doista, nakon vremena provedenog u Clarkeburyju mladi Mandela je rekao kako su mu se proširili vidici.“
U Cape Townu je umirovljeni anglikanski nadbiskup Desmond Tutu rekao da za Mandelom tuguju ljudi u Južnoj Africi i diljem Afrike te međunarodna zajednica stoga što je on bio div neupitna moralnog karaktera i integriteta.
„Propovijedao je evanđelje praštanja i pomirenja“, napisao je Tutu u znak poštovanja, na internetskoj stranici Allafrica.com.
„U vlastitom karakteru je pokazao, a u mnogima nadahnjivao, mnoge Božje osobine: dobrotu, suosjećanje, želju za pravednošću, mirom, praštanjem i pomirbom. Nije bio samo čudesan dar čovječanstvu već je južnoafrikancima i ostalim afrikancima pomogao da se dobro osjećaju u tome tko i što jesu. Učinio je da hodamo uspravno. Bog neka bude proslavljen.“
Mandela je priznavao važnost svoje povezanosti s vjerskim ustanovama i vjerskim skupinama na različitim vjerskim skupovima diljem svijeta.
„Vjerske ustanove, bilo da su kršćanske, islamske, hinduističke ili židovske, u kontekstu naše države, bile su te koje su kupovale zemljište, gradile škole, opremale ih, zapošljavale profesore i plaćale ih“, rekao je Mandela 1999. godine na sastanku Parlamenta svjetskih religija. „Bez crkve, bez vjerskih ustanova, ja danas ne bih bio ovdje.“
Mandela je okupljenima rekao da su njemu i ostalim zatvorenicima tijekom razdoblja apartheida vjerske ustanove davale nadu da će jednoga dana oni ipak nadvladati.
„Religija je bila jedan od poticaja za sve što smo činili“, rekao je.
Nedugo nakon oslobađanja Mandela je posjetio upravu Svjetskog saveza crkava u Ženevi. Glavni tajnik ove ustanove, Olav Tveit, je odnos ovog vođe i saveza smatrao osobitim.
„Osobit je bio po tome što je izrazio svoju zahvalnost potpori crkve u borbi protiv apartheida“, rekao je Tveit u osvrtu u kojem je hvalio Mandelu kao „osloboditelja koji je snagom svoje izuzetne osobnosti podigao samopoštovanje afrikancima nakon stoljeća kolonijalizma, potlačenosti i diskriminacije.“
Siwa je u petak pri odavanju počasti izjavio: „Iako smo tužni i žalujemo zbog smrti oca, poštovane osobe i svjetskog vođe, ne možemo istodobno ne proslavljati i njegov život.“