Jutarnji stih

Preobražaj

„Sin Čovječji nije došao da uništi ljudske živote, nego da ih spasi.“  (Luka 9,56; Šarić)

Ivan je bio učenik kojeg je Isus volio zato što je bio pun vjere i povjerenja i odano volio svojega Učitelja. Njegova ljubav prema Kristu bila je obilježena jednostavnošću i gorljivošću. Ima nekih koji misle da je ova ljubav bila prirodna u njegovom karakteru, pa umjetnici često prikazuju ovog učenika kao mekog, tromog, nježnog po izgledu, ali ovakav način prikazivanja nije pravilan. Ivan i njegov brat nosili su nadimak „sinovi groma“ (Marko 3,17). Ivan je bio čovjek odlučnog karaktera, ali je naučio lekciju od svojeg Velikog Učitelja. Imao je karakterne mane i svako omalovažavanje Isusa izazivalo je njegovo ogorčenje i ratobornost. Njegova ljubav prema Isusu bila je ljubav duše spašene Isusovim zaslugama, ali su s tom ljubavlju dolazile i urođene negativne osobine koje je morao pobijediti. Jednom su prigodom on i njegov brat zahtijevali pravo na najviši položaj u nebeskom kraljevstvu, a drugom je zabranio čovjeku da istjeruje demone i liječi bolesti zato što nije išao zajedno s učenicima. Jednom drugom prigodom, kada je vidio da Samarijanci omalovažavaju njegovog Učitelja, pozvao je oganj s neba da ih spali. Međutim, Krist ga je ukorio rekavši mu: „Sin Čovječji nije došao da uništi ljudske živote, nego da ih spasi.“ (Luka 9,56 – Šarić)

U karakteru i nauku Isusa Krista učenici su imali pravilo i primjer, a Kristova milost bila je preobražavajuća sila, koja je pokretala čudesne promjene u životu učenika. Urođene karakterne osobine, duh kriticizma, osvete, častoljublja, zla narav, sve to bilo je u karakteru omiljenog učenika i sve to on je morao pobijediti da bi postao Kristov predstavnik. On nije bio samo slušatelj, već i izvršitelj riječi svojega Gospodina. On je od Isusa naučio biti krotak i smjeran u srcu. … Sve to bilo je posljedica druženja s Učiteljem. …

I nama je potrebna stalna budnost jer se približavamo Kristovom dolasku, približavamo se vremenu kada će Sotona raditi „sa svakovrsnim pokvarenim zavođenjem, namijenjenim onima koji propadaju za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili“ (2. Solunjanima 2,10). Mi moramo proučavati Uzor i postati kao Isus koji je bio krotak i smjeran u srcu, neporočan i neokaljan. Moramo se uvijek sjećati da je Bog blizu nas i da je sve, veliko i malo, u Njegovim rukama. (Signs of the Times)


Komentiraj