Jutarnji stih

Prijatelj žali

“Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!” (2. Samuelova 1, 27)
“David je dvaput imao Šaula u svojim rukama, ali kad su ga poticali da ga ubije, on je odbio podignuti ruku protiv onoga koji je prema Božjoj zapovijedi bio posvećen da vlada nad Izraelom. … Davidovo žaljenje zbog Šaulove smrti bilo je iskreno i duboko, otkrivajući dobrotu njegove plemenite naravi. On se nije radovao smrti svog neprijatelja. Prepreka koja mu je priječila pristup izraelskom prijestolju bila je uklonjena, ali on se zbog toga nije radovao. Smrt je izbrisala sjećanje na Šaulovo nepovjerenje i okrutnost, i on je sada mislio samo na ono što je u njegovoj prošlosti bilo plemenito i kraljevsko. Šaulovo ime bilo je povezano s Jonatanom čije je prijateljstvo bilo tako iskreno i nesebično.” (Patrijarsi i proroci, str. 586) “Rođen kao nasljednik prijestolja, Jonatan je ipak znao da se po božanskoj naredbi mora povući; najnježniji i najvjerniji prijatelj svojeg suparnika, izložio je opasnosti svoj život da zaštiti Davidov; nepokolebljivo je stajao uz svojega oca tijekom mračnih dana opadanja njegove moći, i konačno poginuo zajedno s njime — Jonatanovo ime je zabilježeno na Nebu, a na Zemlji stoji kao svjedok postojanja sile nesebične ljubavi.” (Odgoj, str. 141) “Pjesma kojom je David izrazio osjećaje svojeg srca postala je blago njegovog naroda i Božjeg naroda u kasnijim vjekovima: ‘Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti! Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni Još od ženske čudesnija. Oh, kako su izginuli div-junaci, I oružje bojno kako skršeno je!’” (Patrijarsi i proroci, str. 587)


Komentiraj