“Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe gdje bdiju!” (Luka12,37)
Oni koji su istinski obraćeni pozvani su da obave djelo koje zahtijeva novac i posvećenje. Dužnosti koje nas obvezuju da svoja imena stavimo na crkveni popis, također nas čine odgovornim da za Boga radimo do krajnjih granica svojih sposobnosti. On nas poziva na nepodijeljenu službu, na potpuno posvećenje srca, duše, uma i snage. Krist nas je doveo pod okrilje Crkve da bi mogao iskoristiti sve naše sposobnosti i uključiti nas u posvećenu službu za spasenje drugih. Sve što je manje od toga protivljenje je djelu. Postoje samo dva mjesta na cijelom svijetu gdje možemo uložiti svoje blago — u Božju ili u Sotoninu riznicu. A sve što nije posvećeno Božjoj službi pripisuje se Sotoninoj strani i služi za jačanje njegovog djela.
Gospodin je odredio da se sredstva koja su nam povjerena upotrijebe u izgradnji Njegovog kraljevstva. Njegova dobra povjerena su Njegovim upraviteljima da njima savjesno trguju, kako bi Mu ih mogli vratiti a dobitkom koji se ogleda u spašavanju duša za vječni život. A te će duše zauzvrat i same postati upravitelji istine i surađivati u djelu širenja Božjeg kraljevstva.
Gdje god postoji istinski život među podanicima Božjega kraljevstva, bit će dobitka i rasta, postojat će stalna razmjena — uzimanje i davanje, primanje i vraćanje Gospodinu onoga što Mu pripada. Bog surađuje sa svakim iskrenim vjernikom, a svjetlo i blagoslovi koje on prima vraćaju se u poslu koji obavlja. Dok on tako daje ono što je primio, uvećava se i njegova sposobnost primanja. Kada daje nebeske darove, on stvara uvjete za svježe dotjecanje istine sa živog izvora u svoju dušu. Jasnije svjetlo, uvećano znanje i novi blagoslovi postaju njegovi. Od ovog posla koji pada u dio svakom vjerniku, ovisi život i rast crkve.
Onaj koji u svojem životu uvijek prima a nikada ne daje, ubrzo će ostati bez blagoslova. Ako istina ne teče od njega k drugima, on gubi sposobnost primanja. Moramo davati nebeska dobra ako želimo primiti svježe blagoslove. … Ako ljudi postanu prijenosnici preko kojih Božji blagoslovi mogu prelaziti na druge, Gospodin će se pobrinuti da oni uvijek budu dobro opskrbljeni. (Manuscript 139, 21. listopada 1898., “Poziv u misiju”)