Priroda u svjetlu Golgote

29. 08. 2011.

“‘Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao na svojoj njivi?’ A on im odgovori: ‘To je učinio neprijatelj.’” (Matej 13,27.28)

Koliko god je to moguće, neka dijete od svojih najranijih godina boravi tamo gdje će ovaj divni udžbenik biti otvoren pred njim. Neka gleda prekrasne prizore koje je veliki Umjetnik naslikao na pokretnom platnu neba, neka se upozna s čudesima kopna i mora, neka promatra tajanstvene promjene tijekom mijenjanja godišnjih doba i neka iz svih Njegovih djela uči o Stvoritelju.

Ni na koji drugi način ne mogu se postaviti temelji pravog odgoja tako čvrsto i sigurno. Ali čak i dijete, kad dođe u doticaj s prirodom, zapaža pojave koje ga zbunjuju. Ono će neizbježno primijetiti djelovanje suparničkih sila i upravo je tu prirodi potreban tumač. Gledajući kako se zlo očituje čak i u svijetu prirode, svi moraju naučiti istu žalosnu pouku: “To je učinio neprijatelj”. (Matej 13,28)

Samo se u svjetlosti koja sja s Golgote mogu pravilno pročitati pouke prirode. Neka povijest Betlehema i križa pokaže kako će dobro nadvladati zlo, i kako je svaki blagoslov koji primamo dar otkupljenja.

Bodljikom i trnom, čičkom i korovom predstavljeno je zlo koje kvari i uništava. U ptici koja pjeva i cvijetu koji se otvara, u kiši i sunčevom sjaju, u ljetnom povjetarcu i nježnoj rosi, u desetini tisuća pojedinosti u prirodi — od hrasta u šumi do ljubičice koja cvjeta pri njegovom korijenu — vidi se ljubav koja obnavlja. Još i sada nam priroda govori o Božjoj dobroti.

“Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam — riječ je Jahvina — naume mira, a ne nesreće.” (Jeremija 29,11) To je poruka koja se u svjetlosti s križa može čitati na cijelom licu prirode. Nebesa objavljuju Njegovu slavu i Zemlja je puna Njegova obilja. (Odgoj, str. 90,91)

Kad su Adam i Eva u raju izgubili haljine svetosti, izgubili su svjetlost koja je obasjavala prirodu. Oni je više nisu mogli pravilno razumjeti. Ali za one koji prime svjetlost Kristovog života, priroda je ponovno osvijetljena. U svjetlosti koja sja s križa, možemo točno tumačiti pouke prirode.

Onaj tko poznaje Boga i Njegovu Riječ ima i čvrstu vjeru u božansku narav Svetog pisma. On istinitost Biblije ne provjerava ljudskim zamislima i znanstvenim pojmovima. Takve ideje on podvrgava provjeri nepogrešivog mjerila. On zna da je Božja riječ istina i da istina nikad ne proturječi sama sebi. Božji putovi otkriveni u svijetu prirode i u Njegovim postupcima s čovjekom jesu zapravo riznica iz koje svaki učenik u Kristovoj školi može uvijek crpsti. (Testimonies for the Church, sv. 8, str. 324,325)