Jutarnji stih

Prkošenje nepogodi

“Zar je Jahvi išta nemoguće?” (Postanak 18,14)

Kiša je u okolici Kijeva obilno padala danima, što je značilo da misionarsko putovanje skupine literarnih evanđelista koje je bilo planirano niz rijeku Ros mora biti odgođeno.

Sljedeći tim literarnih evanđelista iz Kijeva trebao je stići 1. lipnja, ali je prognoza nagovještavala da se kiša može očekivati sve do 4. lipnja. Međutim, cijelo ljeto je bilo isplanirano tako da nismo htjeli otkazati drugo putovanje. Sanjali smo već o tome kako upoznajemo nove ljude, prodajemo knjige, poklanjamo časopise i propovijedamo, pa smo zatražili od Gospodina da blagoslovi naše putovanje i ukloni vremenske smetnje.

Jutro našeg odlaska osvanulo je oblačno i sivo. Zatim se nebo zacrnjelo i počela je rominjati kiša. Iako smo se stalno molili, kiša je postajala sve jača. U srcu smo se nadali da ćemo moći”zakoračiti vjerom u rijeku Jordan”. U kampu se brat Vjačeslav, naš direktor, opet pomolio za Gospodnji blagoslov i mi smo počeli postavljati šatore. Još nismo uspjeli staviti sve svoje stvari pod šatore kad je kiša počela jenjavati. Kad je bio podignut posljednji šator, već je sjalo sunce. “Aleluja! Slava Gospodinu!”

Sljedeći dan je bio vedar i sunčan. Cijeli dan smo slavili Boga što jača našu vjeru. Povremeno je padala kiša, ali samo noću. U ostatku našeg boravka osjetili smo Božju prisutnost i vidjeli blagoslove u svemu što smo radili za Njega.

U skupini nas je bilo osmero (uključujući i dvoje školske djece). Većina članova skupine odlazila je u sela svakoga dana, dok bi njezin mali dio ostajao u logoru da kuha i da se moli. Prvog dana oni koji su ostali u logoru molili su se svakog sata. Toga dana realizirano je četrdeset prezentacija knjiga, a prodano je trinaest knjiga za devetero ljudi. Idućeg su se dana oni koji su ostali u logoru molili svakih pola sata i Bog nije bio spor da pošalje svoje blagoslove. Broj ljudi koji su željeli kupiti knjige udvostručio se, a broj prodanih knjiga gotovo utrostručio.

Nastavili smo raditi na ovaj način i sljedećih nekoliko dana. Posljednjeg dana u logoru skupina je odlučila da će se moliti svakih petnaest minuta. Usprkos činjenici da je radila samo polovina literarnih evanđelista, broj prodanih knjiga bio je isti kao i prethodnih dana, dok je broj ljudi koji su željeli kupiti knjige bio veći od svih dana rada, ukupno pedeset dvoje. Skupina se vratila kući radosna i sretna. Ništa nije preteško Gospodinu!

Galina Remnjova, Ukrajina


Komentiraj