„Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!“ (Matej 5,10)
Isus ne budi u svojim sljedbenicima nadu da će steći zemaljsku slavu i bogatstvo te da će živjeti bez nevolja, već im pokazuje prednosti zajedničkog putovanja sa svojim Učiteljem stazama samoodricanja i poniženja zato što ih svijet ne poznaje.
Njemu, koji je došao otkupiti izgubljeni svijet, suprotstavile su se ujedinjene snage Božjih i čovjekovih neprijatelja. Zli ljudi i zli anđeli ustali su u nemilosrdnoj uroti protiv Kneza mira. Iako su svaka Njegova riječ i svako djelo odisali božanskom samilošću, ono čime se razlikovao od svijeta izazivalo je najogorčenije neprijateljstvo. Budući da nije odobravao zadovoljavanje zlih sklonosti naše naravi, izazivao je najžešće protivljenje i mržnju. Tako je i sa svima onima koji hoće pobožno živjeti u Isusu Kristu. Nepomirljiv je sukob između pravednosti i grijeha, ljubavi i mržnje, istine i laži. Kad netko prikazuje Kristovu ljubav i ljepotu svetosti, on odvodi podanike Sotoninog kraljevstva, a knez zla ustaje da bi mu se suprotstavio. Sve one koji su nadahnuti Kristovim duhom, očekuju progonstva i poniženja. Oblik progonstva s vremenom se mijenja, ali pokretačka sila – duh koji ga nadahnjuje – ista je ona koja je, počevši od Abelovih dana, neprestano ubijala Gospodnje izabranike.
Kad se ljudi potrude uspostaviti sklad s Bogom, uvidjet će da vrijeđanje križa još nije prestalo. „Poglavarstva, Vlasti, Vrhovnici i zli duhovi koji borave u nebeskim prostorima“ (Efežanima 6,12) svrstali su se u bojne redove protiv svih onih koji se pokoravaju nebeskom Zakonu. Zato, umjesto da izazivaju žalost, progonstva trebaju donositi radost Kristovim učenicima, jer im je to dokaz da idu stopama svojega Učitelja. …
Božja slava – Božji karakter – otkriva se u kušnjama i progonstvu u Njegovim izabranicima. (Misli s Gore blaženstava, str. 31,32)
Preporučujemo:
