Progonstvo u prvim stoljećima

“Drugi, opet, iskusiše izrugivanja i udarce i povrh toga okove i tamnice.” (Hebrejima 11,36)
Dok je svojim učenicima otkrivao sudbinu Jeruzalema i prizore povezane s drugim dolaskom, Isus je govorio i o svemu onome što će Njegov narod doživljavati od trenutka kad On bude uzet od njih pa dok se ne vrati u sili i slavi da ih izbavi. S vrha Maslinske gore Spasitelj je promatrao oluju koja će se obrušiti na apostolsku Crkvu i Njegove su oči, prodirući dalje u budućnost, raspoznale žestoke, razorne stihije koje će pogađati Njegove sljedbenike u nastupajućim vjekovima tame i progonstva. … Povijest rane Crkve svjedoči o ispunjenju Spasiteljevih riječi. Sile zemlje i pakla postrojile su se nasuprot Kristu u osobi Njegovih sljedbenika. … Kršćanima je oduzimana imovina, izvlačeni su iz svojih kuća. … Velik broj njih zapečatio je svoje svjedočenje vlastitom krvlju. … Pod žestokim progonstvom ti svjedoci za Krista očuvali su svoju vjeru neokaljanom. … Riječima vjere, utjehe i nade oni su hrabrili jedan drugoga da izdrže oskudicu i nevolju. Gubitak bilo kojeg zemaljskog blaga nije ih mogao prisiliti da se odreknu svoje vjere u Krista. Kušnje i progonstva bili su samo koraci koji su ih dovodili bliže njihovom počinku i nagradi. … Uzaludni su bili svi Sotonini napori da Kristovu crkvu zatre nasiljem. Velika borba u kojoj su Isusovi učenici položili svoj život nije se ugasila kada su ti vjerni stjegonoše pali na svojoj dužnosti. Upravo svojim porazom oni su pobijedili. Božji radnici bili su ubijani, ali Njegovo djelo je postojano napredovalo. Evanđelje se širilo, a broj njegovih pristaša se povećavao. … Jedan je kršćanin u raspravi s poganskim vođama koji su provodili progonstvo, rekao: “Možete nas mučiti, nanositi nam bol i uznemiravati nas. Vaša zlodjela stavljaju našu slabost na kušnju, ali vaša okrutnost je uzaludna. Ona je samo još glasniji poziv koji će druge privesti našoj vjeri. Što nas više zatirete, to nas više ima. Krv kršćana je sjeme.” Tisuće njih bilo je pohvatano i pobijeno, ali su drugi zauzimali njihovo mjesto. A oni koji su pali kao mučenici za svoju vjeru bili su sigurni u Kristu, i On ih je ubrojio među pobjednike. Borili su se u dobroj borbi vjere i primit će vijenac pravde kad Krist ponovno dođe (vidi 2. Timoteju 4,7.8). Patnje koje su pretrpjeli zbližavale su kršćane međusobno i s njihovim Otkupiteljem. (The Spirit of Prophecy, sv. 4, 39—42)