Danasnji krscanin

Proslavljanje Isusovog dolaska

“Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,2.3)

Kad je Isaac Newton objavio svoje otkriće zakona sile teže, svi su mislili da je on ludi matematičar. Kad je Galileo tvrdio da se Zemlja okreće oko Sunca, osudili su ga kao krivovjerca. Kad je Louis Pasteur rekao da se ljudi mogu cijepiti protiv nekih bolesti, mnogi su ga kritizirali, a jedan ga je protivnik čak izazvao na dvoboj. Kad je Rowland Hill predložio da se poštanskim markama unaprijed plaćaju poštanske usluge, njegovu su zamisao nazvali “divljom i vizionarskom”. Čak je i uporaba pisaćeg stroja bila napadnuta — uzrujani protivnici bili su ogorčeni na kršćansku udrugu mladih žena u New Yorku kad je ova najavila da će pripremiti tečajeve strojopisa za djevojke. Neki su muškarci bili uvjereni da tipkanje na stroju nadmašuje sposobnosti ženskog mozga.

Kao što vidimo, teško je vjerovati u nezamislivo i neshvatljivo. Zamislite kako su smiješno izgledali Isusovi učenici kad su okolo pričali nevjerojatne, teško prihvatljive priče. Nisu ih pričali samo u svome gradu, već su odlazili i u druge gradove i zemlje tvrdeći da je Isus živ — Isus, taj Čovjek koji je tvrdio da je Mesija, Čovjek koji je pribijen na križ da na njemu umre. “Stvarno?” pitali su ljudi. “A gdje je taj uskrsnuli Mesija? Želimo Ga vidjeti.” “No, znate, ne možete Ga sada vidjeti”, odgovarali su učenici. “Naime, otišao je kući, na Nebo.” U tom bi se trenutku ljudi počeli otvoreno rugati. A usred ruganja i smijeha, učenici bi uporno tvrdili: “Ali On će se vratiti. Vratit će se i onda će nas sve povesti kući!” Neki su im povjerovali. Neki nisu.

Vjerujmo u Njegov povratak

Kao ljudska bića mi bolje reagiramo na logiku i razum. Mi želimo znati odgovore na pitanja “zašto” i “kako”. Čak i malo dijete postavlja o svemu mogućem mnoštvo pitanja. Mi ljudi volimo razumjeti sve i imati dokaze za sve prije nego što povjerujemo. To je dio ljudske naravi — jednostavno moramo vidjeti da bismo mogli vjerovati. Ovom sumnjičavom ljudskom rodu Isus kaže: “Vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3) Isus ne daje opipljiv dokaz niti jamstvo. On nam daje samo svoju riječ. Ne bi li Njegova riječ trebala biti dovoljna? Svima koji vjeruju i prihvate Njegov besplatni dar, On daje svoju riječ da će se vratiti i odvesti nas kući.

Robert Snyder bio je imućan čovjek. Godine 1904. kupio je tisuću hektara zemljišta na kojem je planirao sagraditi kuću iz snova. Izradu nacrta za kuću sa šezdeset soba povjerio je najboljem arhitektu. Planovi su polako počeli dobivati oblik. Dovezao je kamen iz Škotske, nabavio najbolje drvo, zaposlio najbolje obrtnike svijeta. No gospodin Snyder nije dočekao da živi u svojoj kući. Dvije godine kasnije poginuo je u prometnoj nesreći. Danas njegova kuća snova stoji nedovršena.
Gospodin Snyder je imao sve dokaze i jamstva da vjeruje kako će ostvariti svoj san. Imao je novac koji je bio potreban za njegovo ostvarenje. Imao je zemljište, ljude. No, jedno nije imao. Nije imao sigurnost da će sutra biti živ.

Namjesto našega bezuspješnog traganja za dokazima i jamstvima, mi trebamo jednostavno vjerovati. Mi živimo u svijetu sumnje i logike, u kojemu se čovjek oslanja na svoj razum i sposobnosti. U ovakvome svijetu drugi Isusov dolazak dolazi na posljednje mjesto. Čini se kao da čovjek tijekom čitave povijesti čeka taj drugi dolazak. On je nešto što se navodno treba dogoditi svakog trenutka, ali se nikad ne ostvaruje. To je razlog zbog kojega se trebamo osloboditi svoje prirodne sklonosti da pitamo “zašto” i “kako” i da jednostavno vjerujemo. To je razlog zbog kojega trebamo pokazati svoju vjeru i u onome što nadmašuje naše razumijevanje. Moramo vjerovati Isusu kad kaže da će se vratiti da nas povede kući. Usred ismijavanja i izrugivanja svijeta mi se moramo čvrsto držati i vjerovati da će se Isus doista vratiti da nas odvede kući.

Budimo spremni

Film Danteov Vrh govori o vulkanologu, dakle stručnjaku za vulkane, koji ima poseban zadatak. Poslan je da upozori stanovnike jednoga mjesta koje se nalazi u podnožju vulkanske planine. Treba ih obavijestiti o neizbježnoj provali vulkana. Teško je prenijeti tu vijest, jer vulkan miruje već tisuću godina — toliko dugo da se nitko u selu ne sjeća vremena kad su bili u opasnosti. Kad vulkanolog kaže ljudima da vulkan više ne miruje i da svakog trenutka može doći do erupcije koja će uništiti sve živo na otoku, njima je to teško povjerovati. Previše je ljudi, a premalo vremena za evakuaciju. Neke spopada panika, neki ne vjeruju, a drugi su ravnodušni. Oni koji su spremni za odlazak kad dođe trenutak, uspijevaju se spasiti. Kakve li nesreće!

Jesmo li slični ljudima iz Danteova Vrha? Živimo li jednoličnim životom, bez očekivanja? Jesmo li spremni za evakuaciju kad nastupi trenutak? Da su stanovnici u filmu dovoljno unaprijed znali da će doći do provale vulkana, oni bi se pripremili i napustili mjesto dok su još imali priliku. Budući da su u njemu živjeli toliko godina, a ništa se nikada nije dogodilo, bili su opušteni. Jesmo li toliko navikli na činjenicu da se Isus nije vratio tolike stotine godina, da smatramo kako imamo puno vremena za pripremu za Njegov dolazak? Matej 24,44 upozorava nas da budemo “pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate”.

Kefa Sempangi, čiji je život ispričan u knjizi A Distant Grief, bio je pastor koji je sa svojom obitelji jedva izbjegao okrutno tlačenje i teror u svojoj domovini Ugandi. Uspjeli su stići do Philadelphije u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se skupina kršćana postarala za njih. Jednog dana njegova je supruga rekla: “Sutra ću otići u trgovinu i kupiti nešto odjeće za djecu.” U istom trenutku oboje su briznuli u plač. Zbog neprekidne prijetnje smrću kojoj su bili stalno izloženi, ovo je bilo prvi put da su se nakon više godina usudili izgovoriti riječ “sutra”. Njihovo zastrašujuće iskustvo primoralo ih je da shvate ono što se odnosi na svakog čovjeka: Nema sigurnosti za sutra.

Jedino razdoblje za koje možemo biti sigurni jest trenutak koji imamo sada. Samozadovoljnom poljodjelcu koji je snovao velike planove o izgradnji sve većih i većih skladišta za svoj urod, Gospodin je rekao: “Luđače, još noćas zatražit će ti se natrag duša.” (Luka 12,20) On je već proživio svoje posljednje sutra.

No ti imaš sigurnost, Isusovu riječ: ako uzvjeruješ u Gospodina Isusa kao svojega Spasitelja, bit ćeš spašen. Ako si svakog trenutka u svome životu spreman za Isusov dolazak, nije važno hoće li ovo biti posljednji dan u tvome životu, niti je važno je li ovo tvoj posljednji dah koji udišeš. Živimo svakoga trenutka u Isusu i neka nam “bokovi budu opasani a svjetiljke zapaljene. I budite slični onima koji čekaju svoga gospodara kad se vraća sa svadbe, da mu odmah otvore čim dođe i pokuca”. (Luka 12,35.36)

Proslavljajte

U svojoj knjizi Dare to Believe, Dan Baumann slika jedinstveno iskustvo spoznaje da nam nešto pripada, ali uz težnju da u tome potpunije uživamo. Objasnio je kako je pred božićne blagdane uvijek znao njuškati po kući ne bi li otkrio gdje se nalaze umotani pokloni i pogoditi što se u omotu nalazi. Jedne godine pronašao je paket na kojem je bilo ispisano njegovo ime. Bilo je lako pogoditi što sadrži. Nije bilo moguće prikriti da se radi o palicama za golf. Baumann primjećuje: “Kad mame nije bilo u kući, otišao bih i opipao paket, protresao ga i zamišljao da sam na igralištu za golf. Stvar je bila u tome što sam već uživao u zadovoljstvu što će ga pružiti budući događaj, naime odmatanje poklona. Na njemu je bilo ispisano moje ime; znao sam što je u njemu. Ali tek će Božić otkriti puninu poklona.”

Ljepote Neba koje nas očekuju premašuju našu spoznaju. Ono što možemo shvatiti o Isusu na oblacima, anđelima u njihovom sjaju, nebeskom okružju oslobođenom od grijeha — sve je to sitnica kad se usporedi sa stvarnošću koja slijedi. Ona nas ispunjava velikim očekivanjem. Mi s čežnjom očekujemo dan kad ćemo pogled usmjeriti prema Nebu, vidjeti svojega Spasitelja kako nam se osmjehuje, Njegove ranjene ruke ispružene u znak dobrodošlice i uzdići se u pratnji anđela da živimo s Bogom, našim Ocem, i zauvijek uživamo Nebo u njegovoj punini.

Očekuješ li Kristov povratak? Čezneš li za susretom s Njime toliko da svakog dana, iz trenutka u trenutak, svoj život predaješ Isusu? Isus je spreman i čeka na tebe. Anđeli su spremni. Budimo i mi spremni.

Fylvia Fowler Kline

Podijeli