“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog.” (Matej 18,10)
Čuo sam da Koledž znanosti i tehnologije na Adventističkom sveučilištu na Filipinima prima studente koji rade i studiraju, pa sam otišao tamo i uhvatio priliku da dok učim i zarađujem. To je bila prava prilika za nekoga tko financijski slabo stoji kao ja. Majka mi je umrla kad sam bio u četvrtom razredu osnovne škole; otac je naporno radio, ali je to bilo premalo da bi prehranio obitelj.
Sa zahvalnošću sam se smjestio u školi. Tu sam upoznao literarnog evanđelista Antonija. Pozorno sam slušao dok mi je govorio kako mu je Bog mnogo puta pokazao da može učiniti ono što mi smatramo da je potpuno nemoguće. Kad me je Antonio pozvao da se prijavim za literarnog evanđelista, pomislio sam: Hvala Ti, Gospodine, za ovu priliku. Iskoristit ću je.
Rano sam se uputio u grad Bangu. Htio sam kolportirati u zgradi općine. U to vrijeme sam imao pedesetak pesosa (nešto manje od jednog eura). Na autobusnom kolodvoru sam se ukrcao u kombi za javni prijevoz. Supruga vozača bila je kondukter. Moja jednosmjerna karta do Bange stajala je petnaest pesosa. U Bangi mi je prišao starac i zatražio pet pesosa za Koronadal. Znao sam da mu treba petnaest pesosa, pa sam mu dao svojih posljednjih dvadeset, zadržavši pet za svoj povratak. Na moje iznenađenje, starac mi je vratio petnaest pesosa, uzevši samo pet, koliko je tražio. Izgledalo je da me Bog nagrađuje što sam se sažalio na starca.
Imao sam uspješan prodajni dan u općinskoj zgradi. Kad sam se spremao za povratak kući, ušao sam u isti kombi u kojem sam se vozio tog jutra. Ista žena je i dalje radila kao kondukter. Sjetila me se s jutarnjeg putovanja i upitala: “Gdje su vaši suputnici? Jutros vas je bilo sedmorica i izgledali ste tako svijetli u svojim bijelim odijelima.”
Po drugi put toga dana bio sam iznenađen. Da, ja jesam nosio bijelu košulju i crne hlače, ali sam putovao sam. Rekao sam joj: “Nije bilo nikoga sa mnom.” Pogledala me je s nevjericom. Čuo sam od drugih za slična iskustva kad su bili na nekom zadatku za Boga i siguran sam da je Bog poslao svoje anđele da me prate na tom putu. “Anđeli s Neba će vas pratiti pripremajući vam put.” (Colporteur Ministry, str. 22)
I dalje sam postojani vjernik koji radi s punim radnim vremenom kao literarni evanđelist.
Hernanie A. Momo, Filipini