“Govorio je dalje: ‘S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje? Kojom li ga usporedbom prikazati?’” (Marko 4,30)
Krist je zemaljska kraljevstva zatekao u stanju izopačenosti. Pošto je bio zbačen s Neba, Sotona je ovdje na Zemlji podigao svoju zastavu pobune i svim sredstvima pokušao ljude privući na svoju stranu. … Njegova je namjera bila da uspostavi kraljevstvo u kojem će vrijediti njegovi zakoni, koje će biti održavano njegovim sredstvima neovisno o Bogu; i tako je dobro uspio u svojim namjerama da je Krist, kada je došao na svijet da uspostavi svoje kraljevstvo, pogledao ljudske vlasti i rekao: “S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje?” Ništa u ljudskom društvu nije Mu pružalo mogućnost za usporedbu. …
Poslanje i djelo Isusa Krista bili su izrazita suprotnost zlu i nasilju koje se proširilo po cijelom svijetu. … On je donio vlast koja se neće služiti silom; Njegovi podanici neće osjećati nikakvo nasilje. … On nije došao kao okrutni tiranin, već kao Sin Čovječji; ne da pokori narode svojom željeznom rukom, već da “radosnu vijest donese ubogima”, “da iscijeli srca slomljena; da zarobljenima navijesti slobodu i oslobođenje sužnjevima”, “da razveseli ožalošćene” (Izaija 61,1.2). On je došao kao božanski Obnovitelj, da potlačenom i pogaženom čovječanstvu donese bogatu i obilnu milost s Neba kako bi silom Njegove pravednosti čovjek, grešan i ponižen kakav je bio, mogao postati dionik božanske naravi. …
Krist je govorio da je Njegova Crkva duhovno kraljevstvo. On je sam, “Knez mironosni”, glava svoje Crkve. U Njegovoj je osobi svijetu bila predstavljena ljudska narav, prožeta božanskom. Veliki cilj Njegovog poslanja bio je da postane žrtva za grijeh, prinesena za svijet, tako da je prolijevanjem Njegove krvi omogućeno pomirenje cijelom ljudskom rodu. Sa srcem koje je uvijek bilo ganuto sviješću o našim slabostima, s uhom koje je uvijek bilo otvoreno za vapaje napaćenog čovječanstva, s rukom koja je uvijek bila spremna spasiti obeshrabrene i očajne, Isus, naš Spasitelj, “prošao je čineći dobro” (Djela 10,38). …
Svi koji postanu podanici Kristovog kraljevstva predstavljat će Njega svojim karakterom i naravi. (RH, 18. kolovoza 1896.)