Jutarnji stih

Rođeni u kraljevskoj obitelji

“Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud milosti Božje.” (2. Korinćanima 6,1)

Mnogi koji tvrde da su kršćani, nisu kršćani. … Bog će uzeti na Nebo jedino one koji su Kristovom milošću postali sveti još na ovom svijetu, one na kojima se vidi da su Krista uzeli za primjer. …
“Jer Gospodin je pun samilosti i milosrđa.” (Jakov 5,11) … On promatra svoju otkupljenu baštinu sa sažaljenjem. On je spreman oprostiti njihove grijehe ako Mu se predaju i budu Mu odani. Da bi mogao biti pravedan, a ipak opravdati grešnike, On je kaznu za grijeh prenio na svojega jedinorođenoga Sina. … Krista radi On oprašta onima koji Ga se boje. On u njima ne gleda odvratnost grijeha, već prepoznaje lik svojega Sina u koga vjeruju. Jedino na taj način Bog može uživati u bilo kome od nas. “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)
Da nema Kristove žrtve pomirnice, u nama ne bi bilo ničega čemu bi se Bog mogao radovati. Sva urođena čovjekova dobrota bezvrijedna je u Božjim očima. On ne uživa ni u jednom čovjeku koji je zadržao svoju staru narav, koji se nije toliko obnovio u znanju i milosti da postane novi čovjek u Kristu. Naše obrazovanje, naši talenti, naša sredstva, sve su to darovi koje nam je Bog povjerio da bi nas mogao okušati. Ako ih upotrijebimo da bismo sebe proslavili, Bog kaže: “Ne mogu im se radovati, jer je Krist uzalud umro za njih!” …
Da bismo uzdigli doktrinu Krista, našega Spasitelja, moramo imati um koji je u Kristu. Svoje sklonosti i nesklonosti, svoju želju da budemo prvi, da ističemo sebe na štetu drugih — sve to moramo svladati. Božanski mir mora zavladati u našem srcu. Krist treba prebivati u nama kao živo, djelatno načelo. …
Pokoravajući se Bogu, poštujte sebe kao otkupljeno vlasništvo Njegovog dragog Sina. Uzdižite se u Kristu. To djelo je trajno koliko i vječnost. … Zar ćemo mi, sinovi i kćeri Božje, zaboraviti svoje kraljevsko podrijetlo, da smo kraljevskog roda? Zar nećemo radije proslavljati svojega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista? Zar nećemo upućivati hvalu Onome koji nas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo? (RH, 24. kolovoza 1897.)


Komentiraj