Jutarnji stih

Sakriveno blago

„Zaista, zaista kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.“ (Ivan 5,24)

Kristove se izreke moraju vrednovati ne samo u odnosu na mjeru našeg razumijevanja; one se moraju razmatrati po važnosti koju im je pripisao sam Krist. On je uzimao stare istine čiji je izvor bio On sam i iznosio ih pred svoje slušatelje u nebeskom svjetlu. I kako je različito bilo to njihovo iznošenje! Kakva je poplava značenja i sjaja i duhovnosti bila iznesena njihovim tumačenjem! …

Bogate riznice istine koje su se otvarale pred narodom, privlačile su i oduševljavale slušatelje. Bile su u izrazitoj suprotnosti s rabinskim beživotnim, praznim tumačenjima Staroga zavjeta. A čuda koja je Isus činio uzdizala su neprestano Božju čast i slavu pred očima Njegovih slušatelja. On im se činio kao neposredni glasnik Neba jer je govorio ne samo njihovim ušima, već i njihovim srcima. I dok je stajao pred njima u svoj svojoj poniznosti, a opet u veličanstvu i dostojanstvu, kao netko tko je rođen da zapovijeda, pratila Ga je sila; srca su se topila i ispunjavala nježnošću. U njima se javljala iskrena želja za Njegovom prisutnošću, željeli su slušati Njegov glas, glas Onoga koji je istinu govorio tako melodično i svečano. …

Svako čudo koje je Isus činio osvjedočivalo je ljude u Njegov istinski karakter. Da je netko drugi činio ista djela koja je Isus učinio, svi bi izjavljivali da se radi o osobi koja djeluje silom Božjom. Međutim, tu su bili i oni koji nisu primili svjetlo s Neba i oni su se još odlučnije suprotstavili svakom dokazu. …

Nije samo nepostojanje izvanjske časti, bogatstva i slave navelo Židove da odbace Isusa. Sunce Pravednosti koje je sjalo usred takve moralne tame tako određenim zrakama, otkrivalo je razliku između grijeha i svetosti, neporočnosti i pokvarenosti, i takvo svjetlo nije bilo dobrodošlo među njima. …

Kristov nauk, riječima i primjerom, bio je sijanje sjemena koje su poslije morali njegovati Njegovi učenici. Svjedočenje tih ribara moralo je uživati najviši autoritet među svim narodima na svijetu. (Review and Herald, 12. srpnja 1898.)


Komentiraj