Šatorar i Evanđelje

“U svemu sam se čuvao — i čuvat ću se — da vam ne budem na teret.” (2. Korinćanima 11,9)
“Pavao se bavio izradom šatora. Uzdržavao se zahvaljujući ovom zanatu. Dok je radio, objavljivao je Evanđelje onima s kojima je dolazio u dodir i mnoge duše je iz zablude doveo k istini. Nije propuštao nijednu priliku da govori o Spasitelju i da pomogne ljudima u nevolji.” (Letter 107, 1904.) “Život apostola Pavla neprestano je svjedočio da tjelesni rad nije ponižavajući, da ukazuje na pravu veličinu i uzdiže ljudski, kršćanski karakter. Njegove žuljevite ruke, smatrao je on, nisu oduzele silu njegovom svečanom, razumnom, mudrom i rječitom obraćanju. … Te žuljevite ruke svjedočile su da nikome nije bio na teret. … Pružao je potporu svojim suradnicima, i sam pateći od gladi da bi zadovoljio potrebe drugih. Svoje prihode dijelio je s Lukom, a Timoteju je pomagao da pribavi nužne potrepštine za put.” (Letter 103, 1900.) “Pavao se primjerom usprotivio mišljenju, koje se u ono vrijeme počelo širiti u Crkvi, da Evanđelje mogu uspješno propovijedati samo oni koji su oslobođeni svake potrebe za tjelesnim radom. On je na praktičan način pokazao što posvećeni vjernici mogu učiniti u mnogim mjestima u kojima pučanstvo nije upoznalo istine Evanđelja. Njegov je postupak nadahnuo mnoge skromne radnike željom da učine koliko najviše mogu za napredak Božjeg djela i da se istodobno uzdržavaju vlastitim radom. … Gospodin se služi različitim oruđima za ostvarenje svoje namjere, i dok neke s posebnim darovima bira da sve svoje snage posvete djelu poučavanja i propovijedanja Evanđelja, mnoge druge, na koje nikad nisu položene ruke, poziva da uzmu udio u spašavanju duša. … On je nalog primio s Neba i od Neba očekuje naknadu za povjereni posao.” (Djela apostolska, str. 223,224)