Savez i subota

28. 05. 2013.

“Stoga neka Izraelci drže subotu — svetkujući je od naraštaja do naraštaja — kao vječni savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.” (Izlazak 31,16.17)

Kada je Gospodin izbavio izraelski narod iz Egipta i povjerio mu svoj Zakon, poučio ga je da će se svetkovanjem subote razlikovati od idolopoklonika. …
Kao što je nekada bila znak koji je obilježavao Izraelce kada su izišli iz Egipta i ušli u zemaljski Kanaan, subota je isto tako znak kojim je obilježen Božji narod dok izlazi iz svijeta i ulazi u nebeski počinak. Subota je znak odnosa koji postoji između Boga i Njegovog naroda, znak da Njegov narod poštuje Njegov Zakon. Po njemu se Njegovi odani podanici razlikuju od prijestupnika. … Subota koja je objavljena svijetu kao znak Boga Stvoritelja, također je i znak Boga koji posvećuje. Sila koja je stvorila sve što je nastalo, ista je sila koja obnavlja dušu po Božjem obličju. Za one koji svetkuju subotu, ona je i znak posvećenja. Pravo posvećenje je sklad s Bogom, sjedinjavanje s Njim u karakteru. Ono se prima poslušnošću onim načelima koja su prijepis Njegovog karaktera. Subota je i znak poslušnosti. Onaj tko od srca poštuje četvrtu zapovijed, poštovat će i cijeli Zakon. On se posvećuje poslušnošću.
Nama, kao i Izraelu, subota je dana kao “vječni savez”. Za one koji poštuju Božji sveti dan, subota je znak da ih Bog prepoznaje kao svoj izabrani narod. To je dokaz da će On ispuniti savez koji je s njima sklopio. Svaka duša koja prihvaća taj znak Božje vladavine stavlja se pod zaštitu božanskog, vječnog saveza. Ona se vezuje za zlatni lanac poslušnosti, u kojem je svaka karika po jedno obećanje.
Jedino četvrta zapovijed od deset sadrži pečat velikog Zakonodavca, Stvoritelja neba i zemlje. Oni koji poštuju ovu zapovijed uzimaju na sebe Njegovo ime i pripadaju im svi blagoslovi koje ona nudi. (6T 349,350)
Subota nije izgubila ništa od svojeg značenja. Ona je i sada znak između Boga i Njegovog naroda, i ona će to zauvijek ostati. (9T 18)