“Zar vi ne kažete: ‘Još četiri mjeseca pa će doći žetva?’ Evo, velim vam: podignite svoje oči te promotrite njive kako su dovoljno bijele za žetvu!” (Ivan 4,35)
Serafima Kovaljova je osoba koja održava dobre odnose s ljudima. Prijatelji često navraćaju u njezin dom, neki da plaču, a neki da podijele svoju radost. Prije nekoliko godina, međutim, činilo se da sama Serafima nema mira u srcu. Kad je Pravoslavna crkva otvorila hram u njezinom gradu, ona je često prisustvovala službama, ali pitanja koja je nosila duboko u sebi samo su se umnožavala. Tko je Bog? Kakav je? Što očekuje od mene?
Kada je vidjela reklamu za predavanja o Bibliji, odlučila je otići na njih. Kad su predavanja završila, ona jednostavno nije mogla zamisliti večer bez proučavanja Biblije s drugim vjernicima i slušanja kršćanske glazbe. Shvatila je da joj pojedini biblijski tekstovi pomažu u rješavanju svakidašnjih problema. Kako bi mogla podijeliti svoja otkrića s drugima?
Tijekom sastanaka Serafima se sprijateljila sa skupinom literarnih evanđelista. Te žene su je pozvale na crkvene sastanke u susjednom gradu. Dvije godine ona je tamo putovala vlakom, a kad bi se vratila kući, pričala je svojem mužu o propovijedima, novim prijateljima i njihovim iskustvima u vjeri. Nakon nekog vremena bila je krštena. Dvije godine poslije bio je kršten i njezin muž.
Jednoga dana Serafimin muž je upitao: “Koliko ćemo još dugo morati odlaziti na bogoslužja u drugi grad? Zašto ne bismo organizirali crkvu ovdje?” Ona se pitala kako će pronaći ljude koji žele saznati više o Gospodinu. Zaključila je da odgovor leži u prodaji adventističke literature. Zatražila je od svojih prijateljica literarnih evanđelistica da joj pomognu. Godinu dana te su žene išle od kuće do kuće, nudile kršćanske knjige o obiteljskom životu i zdravlju. Dale su Serafimi adrese zainteresiranih ljudi. Ona ih je zatim posjećivala i razgovarala s njima o Bogu. Uskoro je u Serafiminom stanu održano prvo bogoslužje, na kojem je prisustvovalo pet drugih adventista. Ona je nastavila dijeliti knjige. Također je organizirala “pokretnu knjižnicu” – na ulici je postavila stol gdje su ljudi mogli posuđivati knjige za čitanje i potom ih vraćati.
Na kraju je 2007. otvorena mjesna adventistička crkva s dvadeset sedam vjernika. Vjernici zapisuju ljetopis svojih aktivnosti kako bi se mogli prisjetiti načina na koje ih je Gospodin vodio. Danas imaju lijepu zgradu za bogoslužja i njihova skupina stalno raste. Polja su spremna za žetvu, a Serafima i njezini prijatelji i dalje služe u svojem gradu.
Vasilij Murga, Rusija