““Jer Gospodin ima oči na pravednicima i uši svoje priklanja molitvama njihovim, a lice se Gospodnje okreće protiv onih koji čine zlo!”“ (1. Petrova 3,12)
Nijedan čovjek nije siguran ni dana ni sata bez molitve. Posebno trebamo moliti Gospodina za mudrost da razumijemo Njegovu riječ. U njoj su razotkrivene kušačeve zamke, kao i sredstva s pomoću kojih im se čovjek može uspješno oprijeti. Sotona je stručnjak u citiranju Biblije, dajući svoje vlastito tumačenje ulomcima u nadi da će nas uz pomoć njih navesti na spoticanje. Bibliju trebamo proučavati s poniznim srcem, ne gubeći iz vida svoju ovisnost o Bogu. Premda se uvijek moramo čuvati Sotoninih zamki, trebamo se stalno moliti vjerom: ““I ne uvedi nas u napast.”“ (Matej 6,13) (Velika borba, str. 418)
Kada se Bileam, primamljen obećanjem bogate nagrade, poslužio vračanjem protiv Izraela i prinošenjem žrtve Gospodinu nastojao navući prokletstvo na Njegov narod, Božji Duh je priječio da izgovori zlo što ga je namjeravao izreći, pa je Bileam bio prisiljen uzviknuti: ““Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje?”“ (Brojevi 23,8) …
U to je vrijeme Izrael bio vjeran Bogu i dokle god je bio poslušan Njegovom Zakonu, nije ga mogla nadvladati nijedna zemaljska ni paklena sila. Ali prokletstvo što ga Bileam nije uspio izgovoriti protiv Božjeg naroda uspio je na koncu ipak navesti na njih kad ih je zaveo u grijeh. Kad su prekršili Božje zapovijedi, odvojili su se od Njega, pa su morali osjetiti razornu silu neprijatelja.
Sotona je itekako svjestan da je i najslabija duša koja se oslanja na Krista više no dorasla silama tame. … Mi možemo biti sigurni samo ako se ponizno oslanjamo na Boga i ako smo poslušni svim Njegovim zapovijedima. (Isto, str. 417,418)
Neka se nitko ne zavarava mišljenjem da će mu Bog oprostiti i blagosloviti ga dok otvoreno gazi bilo koji od Njegovih zahtjeva. Namjerno činjenje poznatog grijeha ušutkuje glas osvjedočenja Duha i odvaja dušu od Boga. (ST 30. studenoga 1882.)