“Bijah go, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni.” (Matej 25,35.36)
Osjetila sam da moram posjetiti neke žene koje sam upoznala dok sam nedavno bila u bolnici. Četiri žene su bile na susjednom odjelu i sve su bile iz mojeg rodnog grada Kaikohe na Novom Zelandu. Dok sam bila u bolnici često smo razgovarale, molile se i zajedno pjevale duhovne pjesme. Uzela sam njihove adrese obećavši im da ću ih posjetiti nakon što budem otpuštena iz bolnice. Prije nego što sam napustila bolnicu, dala sam svakoj od njih po primjerak Velike borbe. Primijetila sam da ju je Dianne počela odmah čitati, iako je morala držati knjigu veoma blizu očiju.
Nakon što smo otpuštene, odlučila sam otići i posjetiti Priscillu, jednu od žena s odjela. Kad je njezin muž otvorio vrata, prepoznao me je i upitao: “Kako je prošla operacija?”
“Tu sam”, odgovorila sam mu pokazujući mu potiljak. “Sutra će mi skinuti šavove.” Pokazala sam Priscilli i njezinom mužu knjigu Foods and Their Healing Power (Namirnice i njihova iscjeliteljska moć). Rekla sam im da su mi načela iz te knjige pomogla tijekom oporavka.
“A sada, Priscilla,” rekla sam, “ti imaš visoki krvni tlak. I tebi treba ova knjiga.”
Njezin muž je skinuo majicu i pokazao mi ožiljak od premosnice. Njima su sasvim sigurno bile potrebne naše knjige o zdravlju. Kupili su tu knjigu zajedno s nekoliko drugih, i bili oduševljeni.
Prije nego što sam otišla, rekla sam im da želim posjetiti Diannu i upitala ih za njezinu adresu. Nažalost, rekli su mi da je dan ranije preminula.
Gospodin nam daje mnogo mogućnosti da tijekom života svjedočimo za Njega. Dragocjeni su trenutci za to kad ljudi postanu svjesni svojih duhovnih potreba zbog tjelesnih problema.
Zahvalna sam Bogu za priliku da se molim za Diannu u bolnici. Posljednje čega se sjećam u vezi s njom jest kako drži Veliku borbu blizu očiju da bi mogla čitati. Hvala Gospodinu što je imala tu priliku.
Monet King, Novi Zeland