„Dakako svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu.“ (Galaćanima 3,26)
Rijetko nalazimo dvije potpuno iste osobe. Među ljudskim bićima, kao i među stvarima u svijetu prirode, vlada raznolikost. Jedinstvo u raznolikosti među Božjom djecom – iskazivanje ljubavi i podnošenje usprkos razlikama u temperamentu – to je svjedočanstvo da je Bog poslao svojega Sina na svijet da spasi grešnike. (Manuscript 99, 1902.)
Jedinstvo koje vlada između Krista i Njegovih učenika ne uništava osobnost nijedne strane. U umu, u namjerama, u karakteru oni su jedno, ali ne i u osobnosti. Dobivajući Božjega Duha, usklađujući se s Božjim zakonom, čovjek postaje sudionik božanske naravi. Krist dovodi svoje učenike u živo jedinstvo sa sobom i sa svojim Ocem. Kada Duh Sveti utječe na ljudski um, čovjek postaje savršen u Kristu Isusu. Jedinstvo s Kristom uspostavlja veze jedinstva među učenicima. Ovo jedinstvo je za svijet najuvjerljiviji dokaz u prilog Kristovom veličanstvu i savršenstvu, kao i Njegovoj sili da ukloni grijeh. (Manuscript 111, 1903.)
Sile tame imaju malo izgleda u borbi protiv vjernika koji se međusobno vole onako kao što je Krist njih volio, koji ne potiču otuđenost i sukobe, koji se drže zajedno, koji su ljubazni, uslužni, nježnog srca, koji njeguju vjeru koja radi po ljubavi i čisti dušu. Mi moramo imati Kristovoga Duha, ili nismo Njegovi. (Manuscript 103, 1902.)
U jedinstvu je snaga; u podijeljenosti je slabost. (Letter 31, 1892.)
Što je uže naše zajedništvo s Kristom, to će uže biti i naše međusobno zajedništvo. Neslaganje i neprijateljstvo, sebičnost i uzvišenost bore se za prevlast. To su rodovi podijeljenog srca, podložni nagovorima neprijatelja duše. Sotona likuje kad uspije posijati sjeme razdora. (Manuscript 146, 1902.)
U jedinstvu je život, sila koja se ne može steći ni na koji drugi način. (Manuscript 96, 1902.)