“Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.” (Daniel 6,22)
Iz svojeg rodnog sela u grad Dhaku došao je jedan dječak u želji da zaradi novac. Otac mu je bio siromašni seljak koji nije mogao zarađivati dovoljno novca da bi prehranio obitelj sa šestero djece, pa je poslao najstarijeg sina u grad da zarađuje novac za obitelj. U gradu je dječak hodao ulicama u potrazi za poslom, ali bezuspješno. Jednog dana stranac mu je uručio traktat pod naslovom Što je potrebno učiniti da biste se spasili. Dječak je pročitao svaku riječ i još tog istog dana došao u dodir s tim strancem.
Pošto je saznao više o dječaku, stranac mu je ponudio posao. Njegova je dužnost bila da dijeli ove traktate po kućama u selima. Posao nije bio nimalo lak. Širenje kršćanstva u muslimanskoj zemlji može biti opasno. Stranac bi podijelio svoje radnike u skupine od po četiri i slao ih u različita područja gdje bi pronalazili stan i odatle počinjali raditi.
Dok su dijelili letke, ljudi u jednom selu poveli su razgovor o tome da ih neki kršćani “pokušavaju preobratiti na kršćanstvo”. U vrlo kratkom vremenu iz zvučnika na džamiji začula se naredba da pohvataju sve te kršćane i da ih vežu!
Odmah je rulja izišla na ulicu s palicama i konopcima. Uhvatili su članove tima i nemilosrdno ih tukli u dvorištu džamije. Muslimani su ih odlučili žive sahraniti nakon podnevne molitve, pa su im ljudi već počeli kopati grob. Pred članovima tima nije se otvarao nikakav izlaz da pobjegnu, pa su se molili u tišini. Plašili su se, ali su vjerovali u Gospodina. Budući da su vjerski vođe uzvikivali preko zvučnika da će ih ubiti, stotine mještana došlo je gledati njihovo kažnjavanje. Nekako su ipak predstavnici vlasti dočuli što se zbiva, tako da su stigli baš na vrijeme da spase dječake i vrate ih u Dhaku.
Ja sam bio jedan od dječaka u tom timu. Nakon tog incidenta iskrenim srcem proučavao sam Bibliju i postao kršteni član Adventističke crkve. Od tada sam svoj život posvetio službi prodaje literature. Moja je molitva da me Bog nastavi koristiti.
Poput Daniela u stara vremena, možda ćemo i mi morati pogledati smrti u oči. Bog nas može spasiti, ali ako i dopusti da naš život posluži kao svjedočanstvo nekome preko naše smrti, sigurno nam je obećao vječni život. “Ostani vjeran do smrti”, rekao je Isus, “i dat ću ti vijenac – život!” (Otkrivenje2,10)
Prodeep Bairagee, Bangladeš