“Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jeremija 29,11)
Musa je rođen negdje sredinom dvadesetog stoljeća u nigerijskom domu u kojem je osnovna religija bila islam. Njegovo rođenje dočekano je s radošću zato što su prema vjerovanju njegovog plemena Joruba, muškarci posebni jer produljuju liniju plemenskog klana, dok ženske pripadnice često gube identitet svojeg klana sklapajući brak s pripadnicima drugih plemena.
Musin otac je želio da on postane veliki islamski učenjak, a da ipak ima koristi i od zapadnog obrazovanja. Tako je Musa pohađao islamsku školu preko vikenda, a kršćansku osnovnu školu tijekom tjedna. Ubrzo je zapamtio dovoljno redaka iz Kur’ana da bi se kao musliman molio pet puta dnevno i on je obavljao ove molitve vrlo vjerno.
Musa je napredovao u školovanju i konačno se upisao na Sveučilište u Gani, gdje je studirao poljoprivredu. Tu se upoznao a pripadnicima nedenominacijske kršćanske skupine koji su ga doveli Kristu. Jednog je dana još jedan student poljoprivrede, adventist sedmoga dana, po imenu Daku, posjetio Musu i iznio mu istinu o sedmom danu suboti prema nauku Pisma. Prva Musina reakcija bila je da nije bitno koji dan neka osoba svetkuje. Njegov novi prijatelj nije se upuštao u raspravu u vezi s tim, već mu je dao dvije knjižice: jednu koja je objašnjavala povijesnu istinu o suboti i drugu koja je objašnjavala pozadinu svetkovanja nedjelje. Daku je samo tražio od Muse da objektivno pročita obje knjige. Proučivši knjige, Musa je bio uvjeren ad je pravi dan za svetkovanje sedmi dan.
Musa se bez odgađanja pridružio adventističkoj studentskoj udruzi koja se sastajala u studentskom gradu i počeo je subotom odlaziti na bogoslužja. Daku je nastavio proučavati Bibliju s Musom i 1977. odlučio se krstiti. Zatim je pročitao Veliku borbu i bio duboko osvjedočen da je najvažnija zadaća za svakog čovjeka da s nekim podijeli poruke iz te knjige. Ali kako to učiniti? Odgovor na to pitanje pojavio se na vrlo tajanstven način.
Onaolapo Ajibade, Obala Bjelokosti