““Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.”“ (Ivan 14,3)
Prošlo je više od osamnaest stoljeća (pisano 1913. godine — prim. prev.) otkako je Spasitelj dao obećanje o svojem dolasku. Tijekom svih ovih vjekova Njegove riječi su hrabrošću ispunjavale srca Njegovih vjernih sljedbenika. Obećanje se još nije ispunilo … ali zato izgovorena riječ nije postala ništa manje vjerodostojna. (RH, 13. studenoga 1913.)
Krist će doći u svojoj sili, u slavi svojega Oca i u slavi svetih anđela. Deset tisuća puta deset tisuća i tisuće tisuća anđela, prekrasnih, pobjedonosnih Božjih sinova, koji su nadmoćni u ljepoti i slavi, pratit će Ga na Njegovom putu. Umjesto trnove krune, On će nositi krunu slave — krunu u kruni. Umjesto stare purpurne haljine, bit će odjeven u odjeću najbjelje bjeline, ““kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji”“ (Marko 9,3). I na Njegovoj odjeći i na Njegovim bedrima bit će napisano ime: ““Kralj kraljeva i Gospodar gospodara”“ (Otkrivenje 19,16).
Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakidašnji pratilac, bliski prijatelj. Oni su živjeli u tijesnoj, stalnoj vezi s Bogom. Nad njima se pokazala slava Gospodnja. Od njih se odražavalo svjetlo spoznaje Božje slave na licu Isusa Krista. Oni se sada raduju u nepomućenim zrakama sjaja i slave Kralja u svem Njegovom veličanstvu. Oni su spremni za zajedništvo Neba, jer imaju Nebo u svojim srcima.
Podignutih glava, obasjani blistavim zrakama Sunca Pravednosti, radosni što se približava njihovo izbavljenje, dočekuju Zaručnika govoreći: ““Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio!”“ (Izaija 25,9)
Vrijeme čekanja je skoro završeno. Gospodin i stranci, koji su tako dugo tražili bolju zemlju, sada su skoro stigli kući. Osjećam da moram glasno uskliknuti: Idemo kući! ““Zato, ljubljeni, dok ovo čekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru!”“ (2. Petrova 3,14) (RH, 3. studenoga 1913.)