Skromni zadaci pripremaju nas za uzvišeniju službu

“Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke.” (2. o kraljevima 3,11)
Elizej se nije oprostio od svoje obitelji s tugovanjem i gorkim žaljenjem. Njegovi ukućani su priredili gozbu zbog časti koja je ukazana jednom od njih. A u čemu se zapravo sastojao Elizejev prvi posao? On se trebao prihvatiti sitnih poslova i svesrdno ih obavljati. Za njega se kaže da je lijevao vodu na Ilijine ruke, svojega učitelja. Bio je prorokov sluga. Svaki posao, koliko god sitan izgledao, ako je obavljen za Učitelja u potpunoj predaji, prihvatljiv je pred Njim isto kao i najuzvišenija služba. … Ponizno, dragovoljno služenje čeka svakoga tko tvrdi da je Božje dijete. Nakon što je proveo određeno vrijeme u Ilijinoj službi, Elizej je bio pozvan da zauzme najviše mjesto. Nitko u to vrijeme nije bio veći od njega. On je pod Ilijom služio kao učenik, ali je došao trenutak da se glavni upravitelj skloni, a onaj koji je bio ispod njega stane na čelo. Kao što je sve bilo spremno da Ilija bude uzet na Nebo, tako se i Elizej pripremio da zauzme mjesto kao prorokov nasljednik. … “Proročki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priđoše Elizeju i rekoše mu: ‘Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?’ On reče: ‘I ja to znam.’ … Ilija mu reče: ‘Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jordana.’ Ali on odgovori: ‘Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’” (2. o kraljevima 2,5.6) “I uđoše u Jerihon. … Dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. … I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao. … Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: ‘Gdje je Jahve, Bog Ilijin?’ I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.” (2. o kraljevima 2,4.7.8.11.12.14) … Dok je obrađivao zemlju, Elizej je naučio da nikad ne treba razmišljati o neuspjehu i prepuštati se obeshrabrenju. Sada je stavio ruku na plug u drugoj vrsti posla i neće dopustiti sebi da doživi neuspjeh niti da se obeshrabri. Svaki put kada bi mu bilo rečeno da stane, on je izjavljivao: “Života mi Jahvina i tvoga: je te neću ostaviti!” (2. o kraljevima 2,2.4.6) (Letter 12, 1897.)