“Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti. Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona.” (Rimljanima 8,1-4)
Američki domoljub Patrick Henry je jednom rekao: “Dajte mi slobodu, ili mi dajte smrt!” Vojnici se često bore do smrti kako bi zaštitili slobodu svoje zemlje ili kako bi joj vratili slobodu ako je bila izgubljena. Rijetke su osobe koje visoko ne cijene slobodu.
Ipak, postoji sloboda koju mi kao kršćani ne možemo postići vlastitim naporima. To je sloboda od grijeha i njegovih posljedica, sloboda od očaja, beznađa i vječne smrti koju uzrokuje grijeh. U Rimljanima 8,1-4 Pavao govori svojim suvremenicima, kao i nama danas, da je takva sloboda moguća jedino kroz Isusa Krista. On piše ljudima koji su prikovani za samopravednost, koji stalno pokušavaju udovoljiti Bogu svojim djelima. I dok se čvrsto drže slova Zakona, oni iz vida gube spasonosni čin koji je Bog kroz Krista učinio za njih. Zbog te sljepoće oni, kad poučavaju druge o Kristu, ne uspijevaju upotrijebiti pristup usredotočen na Evanđelje. Njima nedostaje prava bît kršćanstva, bît o tome tko je Bog i što je On kroz Krista učinio za nas.
“Dobra vijest o Evanđelju jest da je Krist došao kako bi osudio grijeh, a ne grešnike (vidi Ivan 13,7; Rimljanima 8,3). Onima koji povjeruju i prihvate velikodušnu ponudu Evanđelja, koji se u vjeri predaju životu potpune poslušnosti iz ljubavi, Krist pruža opravdanje i slobodu [od osude].” (The SDA Bible Commentary, sv. 6, 1. izdanje, str. 560)
“Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite dakle Boga svojim tijelom.” (1. Korinćanima 6,19.20)
Pavao je znao koje opasnosti prijete od pogrešnog razumijevanja srži slobode u Kristu. On je zapazio kako su mnogi kršćani ispovijedali poslušnost Zakonu, ali su se prema drugim ljudima ponašali na nemoralan i neljubazan način. U 1. Korinćanima 6,20 on ih podsjeća da su kupljeni po posebnoj cijeni — krvlju Isusa Krista. Vjera u Njega je upravo ono što kršćanima daje slobodu u Duhu, slobodu koja nam dopušta da budemo ponovno stvoreni na Božju sliku (vidi Postanak 1,23). “Sve dok ne doživite tu preobražavajuću zajednicu s Kristom, ne možete polagati pravo na slobodu od osude.” (Isto)
Sveti Duh nas preobražava dok hodimo vjerom. Taj postupak se zove posvećenje, a on nas oslobađa od okova držanja slova Zakona. Zbog toga je Pavao potvrdio važnost novoga saveza — “ne slova, nego Duha, jer slovo ubija, a Duh oživljuje” (2. Korinćanima 3,6).
Umjesto osuđivanja židovskih vođa Kristovog vremena zbog njihovoga legalizma, trebali bismo ispitati vlastita srca kako bismo vidjeli jesmo li možda poput njih. Odlazimo li u crkvu svake subote, dajemo li desetinu, hranimo li se zdravo nadajući se da će nas to naše ponašanje odvesti u Nebo? Pokazuje li naš život sućut kakvu je Krist imao prema ljudima? Imamo li na umu da nas ljubav prema Kristu pokreće da Mu budemo poslušni?
“Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. … Dakako, vi ste … k slobodi pozvani.” (Galaćanima 5,1.13)
U Galaćanima 5,1-15 Pavao govori o opasnosti pouzdavanja u židovske obrede kao sredstva spasenja. On je znao kako su mnogi njegovi kritičari bili judaisti — ljudi koji su poučavali da novoobraćeni kršćani moraju držati određene dijelove Mojsijevog zakona kako bi bili spašeni.
Pavao nije bio protiv tih zakona. U konačnici, oni su ukazivali na Krista. Ono što su kršćani u Galaciji trebali shvatiti jest da su držanjem tih zakona, kako bi bili spašeni, “oni negirali upravo ono što je Krist došao učiniti za njih i time su sami sebe lišavali Njegovih zasluga. Ukoliko bi doista mogli zaraditi spasenje, za što bi im onda uopće trebao Krist? Ono što je On učinio umjesto njih postalo bi tada suvišno, jer su oni pronašli način kako da se sami izmire s Bogom. Akobi mogli pronaći opravdanje izvan Krista, tada im On ne bi bio niti potreban. Ali Isus je rekao kako nijedan čovjek ne može doći k Ocu, osim kroz Njega (Ivan 14,6)”. (Isto, str. 976) Držanje bilo kojeg zakona, čak i samih Deset zapovijedi — kako bismo se spasili — ne može osloboditi nikoga. Umjesto toga, takva osoba postaje robom samoga zakona kojeg drži.
Pavlove upute dane Galaćanima su, naravno, namijenjene i nama. Kako bismo izbjegli zatvor u okovima opravdanja djelima, moramo budno čuvati Kristovu slobodu, inače će naša sloboda u Njemu polako iščeznuti, a mi ćemo postati robovi legalizmu. Uvijek imajmo na umu da samo Krist može spasiti!
Tony Philip Oreso