Snaga pjesme

27. 02. 2012.

„Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim će odjekivat’, i zahvalnice i glas hvalospjeva.“ (Izaija 51,3)

Melodija slavljenja je ozračje Neba; i kada Nebo dođe u dodir sa Zemljom, ima tada i glazbe i pjesme – „zahvalnica i hvalospjeva“.

Iznad novostvorene Zemlje, dok je ležala prekrasna i neokaljana pod Božjim osmijehom, „pjevahu zajedno sve zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klicahu“. Tako su i ljudska srca u skladu s Nebom odgovorila na Božju dobrotu glasom hvalospjeva. Mnogi događaji u ljudskoj povijesti bili su povezani sa svetim pjesmama.

Povijest pjesme u Bibliji puna je izvještaja o uporabi i blagodatima glazbe i pjesme. Glazba se često izopačuje i služi u zle svrhe, i tako postaje jedna od najzavodljivijih kušnji. Ali kada se pravilno uporabi, ona je Božji dragocjeni dar, namijenjena da uzdigne misli prema visokim i uzvišenim temama, da nadahne i oplemeni dušu. I kao što su sinovi Izraelovi, putujući kroz pustinju, uljepšavali svoj put pjevanjem svetih pjesama, tako Bog i danas poziva svoju djecu da uljepšaju svoj hodočasnički život. Malo je sredstava koja su bila uspješnija u urezivanju Njegove Riječi u sjećanje nego što je  ponavljanje tekstova pjesama. Takva pjesma ima čudesnu snagu. Ona ima moć da suzbije grubu i neoplemenjenu narav, snagu da oživi misli, da probudi sućut, da poveća skladnost djelovanja, da protjera potištenost i slutnje koje uništavaju hrabrost i slabe napore.

Ona je jedno od najuspješnijih sredstava koje utiskuje duhovne istine u srce. Koliko često duši pod pritiskom koja se predala očaju, sjećanje priziva neku Božju riječ –neku odavno zaboravljenu pjesmu iz djetinjstva – i kušnja gubi svoju snagu, a hrabrost i radost šire se i na druge duše. …

Neka se u domu pjevaju ljupke i čiste pjesme i bit će manje riječi ukora, a više vedrih riječi, nade i radosti. Neka se pjeva i u školama pa će učenici biti privučeni u Božju blizinu, približit će se svojim nastavnicima i jedni drugima.

Kao sadržaj bogoslužja, pjevanje je isto toliko obožavanje kao i molitva. (Youth’s Instructor, 29. ožujka 1904.)